Odrastao u Subotici, a živi na relaciji Kopar – Umag, Neven Ušumović slovi za jedno od najvažnijih književnih imena srednje generacije u Hrvatskoj. Njegove knjige imaju dobru recepciju kod subotičke publike, što se pokazalo i 14. veljače 2015. godine na njegovoj književnoj večeri održanoj u Galeriji dr. Vinko Perčić. Povod za ovaj događaj bila je njegova najnovija knjiga U stočnom vagonu objavljena 2014. godine u sunakladi Književne radionice Rašić iz Beograda i Hrvatskog kulturnog udruženja Antun Gustav Matoš iz Zrenjanina. Riječ je o presjeku, svojevrsnoj retrospektivi njegovog dosadašnjeg stvaralaštva u žanru kratke priče, koje je prepoznato i u književnim krugovima izvan regije. U stočnom vagonu donosi izabrane priče iz njegovih dosad objavljenih knjiga – 7 mladih, Makovo zrno, Rajske ptice, kao i iz antologije FAK:YU.
„Mene je zanimalo kako svoje traumatske potrese staviti u prozu. Ono što se dogodilo devedesetih ali još uvijek, na jedan negativan način, odjekuje na ovim prostorima. Mi te potrese još nismo obradili. Ako bi tražio angažman u svojoj prozi, onda je to pokušaj da se pokaže koliko je nasilja u našoj svakodnevici, koliko smo ga i preživjeli, a da često nismo ni svjesni da su to nasilne situacije, da to nije normalno“, kazao je Ušumović.
Dotaknuvši se različitih aspekata svojega stvaralaštva, Ušumović je otkrio kako svoj stil naziva derealizam, kao i da ne bježi od postmodernističkih literarnih postupaka. „Nisam kroničar ovoga vremena, ne zanima me ispovjedna proza, već na književni način želim pokazati tu neku slomljenu sliku svijeta. Postmodernizam može dovesti u vezu različite dimenzije, stvarno i virtualno. U svoje tekstove ponekad uvodim stvarne ličnosti iz popularne kulture ili ličnosti iz zavičaja, stavljajući ih u novi kontekst. Što se tiče subotičke tematike, želio sam otvoriti jednu dijakronijsku perspektivu, spojiti različite povijesne slojeve i pokazati kako proza Géze Csátha može govoriti i o ovom vremenu“, kazao je Ušumović.
Utjecaj prevođenja
Prevođenje književnih djela s mađarskog na hrvatski jezik, Ušumoviću je na neki način bila i „osobna škola pisanja“. „Muka prevođenja utjecala je da radim na svojem pisanju. Tu sam našao žicu za pisanje vlastite književnosti“, istaknuo je on.
Profesorica književnosti Nevena Mlinko govorila je pojedinim motivima koji se često javljaju u Ušumovićevoj prozi, kao što su granica i drveće, posebno hrast. „Pojam granice kod Nevena je multipliciran i razuđen, uz malu konstantu, a to je opasnost graničnog prostora kao prostora nužne promjene. Često je moj dojam o junacima Nevenovih priča bio upravo hodanje po žici ispod koje zjape ambisi. Različita su imena tih bezdana: alkoholizam, pornografija, ubojstvo, dosada, usamljenost, ljubav, strah, stid. A zašto baš ambisi? Jer pad – naglašavam pad uslijed okliznuća ili namjernog skoka, odnosno, kao svjesni ili nesvjesni čin – nikada nije s male visine, jer dubina provalije obavezno alarmira pitanje života i smrti“, kazala je Mlinko.
Osvrćući se na motiv hrasta, Mlinko je navela sljedeće: „Ovo sveto i obredno drvo za naše pretke, koje je nekada predstavljalo svetište, odnosno, preteča je hrama, bilo je prostor komunikacije s gornjim, s onim svijetom, sa svijetom koji je s onu stranu – s božanstvima i s precima. I onda Neven, svjesno ili nesvjesno multiplicira, tako što radnju svojih priča Slavujev jezik, Čikungunja, Sačinjenje, Upokojenci slabo spijo postavlja u šumu Hrastovaču, a znamo da su šume u tradicijskom ključu granični prostori i stoga uvijek začarane, ili ispod hrasta čije se grane ‘vijugaju poput gladnih zmija’ što je motiv ruskih vjerovanja, na groblje u kojem su zasađeni hrastovi, a o tome što je groblje ne moram govoriti.“
Govoreći u ime jednog od nakladnika – Književne radionice Rašić, Aleksandra Rašić je objasnila kako ta kuća, osim domaćih, objavljuje i knjige autora iz Hrvatske. Svi njihovi naslovi mogu se nabaviti i u formatu elektroničke knjige koja je, po njezinim riječima, lakše dostupna i značajno jeftinija.
Književna večer Nevena Ušumovića u Subotici održana je u organizaciji Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, a moderator je bio publicist Tomislav Žigmanov.
Tekst: Hrvatska riječ (D. B. P.)
Fotografije: Ljiljana Dulić Mészáros