Bile riči – rječnik govora Monoštora (vrijeme pedesetih godina prošloga stoljeća) naslov je druge knjige u biblioteci Prinosi za dijalektološka istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, koja je objavljena koncem travnja 2016. godine, autorice Marije Šeremešić iz Sombora. Knjigu je uredila Katarina Čeliković, a recenzentica je profesorica osječkog Sveučilišta dr. sc. Ljiljana Kolenić, stručna suradnica Zavoda u području jezika, točnije dijalektologije, likovna oprema djelo je Darka Vukovića, a tehnički je knjigu uredio Ervin Čeliković.
U svom pogovoru, dr. sc. Kolenić je istaknula važnost rječnika zavičajnih (slavonskih) govora: „…oni pomažu u rekonstrukciji hrvatske jezične povijesti, oni su konzervirali staro stanje hrvatskoga štokavskoga narječja i daju vrijedne podatke izučavanju povijesti slavenskih jezika. Govor Monoštora pripada govorima slavonskoga dijalekta, a javlja se izvan hrvatskih državnih granica. Govori općenito nestaju, standardni ih jezik potiskuje i istiskuje. Ako su ti govori izvan matične domovine, uz navedeno standardnojezično potiskivanje dolazi i do asimilacije manjinskoga stanovništva pa onda i do još veće ugroze govora. Terenska istraživanja su pokazala kako upravo zavičajni govor pokazuje snažan otpor nestajanju kada je izvan matične domovine jer takav govor zapravo znači u svijesti izvornih govornika pripadnost. Drugim riječima, čuvanje svojega zavičajnoga govora znak je i čuvanja nacionalnoga identiteta. Mjesni govor Monoštora izvan je hrvatske državne granice, dakle s pravom očekujemo da stanovnici toga mjesnoga govora čuvaju svoj govor, a time i nacionalni identitet. Još je jedan dosta bitan razlog za čuvanje monoštorskog govora, a on leži u smještaju sela.“
Profesorica dr. sc. Kolenić, s već poznatim isksustvom u zavičajnim govorima Hrvata u Vojvodini, radeći na rječniku golubinačkog kraja Ilije Žarkovića (Zaboravljeni rječnik, 2009.), prepoznaje vrijednost rječnika monoštorskog govora te u svom zaključku, među ostalim, piše:
„Govor Monoštora pripada u ikavske govore slavonskoga dijalekta koji se javljaju u Bačkoj u Vojvodini (Republika Srbija). Riječi su u rječniku naglašene jer je naglasak u takvom tipu rječnika bitan. Marija Šeremešić nazvala je svoj Rječnik Monoštora još Bile riči. Tako je riječ bile dvoznačna: ona je a) glagolski pridjev radni glagola biti i upućuje na prošlost, odnosno upravo prošlo vrijeme, ali i b) riječ bile znači i pridjev uz imenicu riječi (bijele riječi). Time je autorica u naslovu željela naglasiti da se danas riječi iz rječnika ili uopće ne rabe ili se rijetko rabe, one su bile i nestaju, a s druge strane te su riječi „bile“ (bijele), lijepe, nevine, čiste. Te riječi, dakle, žive u sjećanju autoričinu, a ona ih želi podijeliti s nama, želi da one budu dijelom kolektivnoga sjećanja, a ne samo njezina sjećanja. Možemo samo zahvaliti autorici Rječnika Monoštora – Bile riči Mariji Šeremešić što nam je riječi sačuvala, zapisala ih, objasnila njihovo značenje i tako su te riječi ušle u povijest za neka buduća istraživanja i proučavanja. Monoštor, lijepo „selo na sedam Dunava“, dobilo je tako svoj rječnik kojim se može ponositi.“
Knjiga se može kupiti u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, po cijeni od 400,00 dinara, uz prethodno obavljenu uplatu na račun Zavoda. Na svojoj pošti ili u banci na račun Zavoda broj 220-95689-48 uplatite 400,00 dinara i s kopijom uplatnice knjigu možete preuzeti u prostorijama Zavoda (Laze Mamužića 22). Zainteresirani koji žive izvan Subotice i nisu u prigodi doći u prostorije Zavoda, knjigu mogu nabaviti na način da prethodno na račun Zavoda broj 220-95689-48 uplate 470,00 dinara (osnovna cijena + poštanski i manipulativni troškovi), a po primitku uplate, knjigu ćemo poslati poštom na adresu naznačenu na nalogu za uplatu. Bilo bi dobro da nas o obavljenoj uplati informirate i putem telefona (024/535-533) ili elektroničkom poštom (ured@zkvh.org.rs), budući da šalterski službenici u našim poštama i bankama često ne utipkaju sve podatke uplatitelja.