Prigodom obilježavanja 41. obljetnice osnutka Slavonsko-baranjsko-srijemskoga ogranka DHK u Gradskoj knjižnici u Vinkovcima održan je 15. studenoga 2022. tradicionalni program Književna riječ slavonsko-baranjsko-srijemska. U programu je sudjelovalo dvanaest književnica, književnika i znanstvenici iz Hrvatske, Vojvodine i Bosne i Hercegovine.
Suorganizatori programa bili Slavonsko-baranjsko-srijemskoga ogranak DHK i Gradska knjižnica a pokrovitelj Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Program je otvorila ravnateljica vinkovačke Gradske knjižnice Vedrana Lungić, koja je izrazila nadu kako će se iduće godine program prirediti u novoj zgradi Knjižnice, koja će biti jedna od najmodernijih u Hrvatskoj. Pozdravne riječi su uputili Marija Liščić Drmić, pročelnica gradskog odjela za kulturu i turizama Grada Vinkovaca te predsjednik Ogranka DHK i dopredsjednik DHK Mirko Ćurić, koji je istaknuo kako su Vinkovci iznimno važni za Društvo hrvatskih književnika u cjelini, jer je ovdje Vlado Rem sa suradnicima utemeljio 1981. prvi ogranak DHK uopće.
Uvodni dio programa bio je posvećen Stjepanu Tomašu, prigodom 75. obljetnice života i 50. obljetnice od kako je u nakladi Razloga objavio svoju prvu knjigu Sveti Bunar, nedavno reizdanu u Bizovcu. O Tomašu (Nova Bukovica 1947.) je progovorio književnik i njegov prijatelj, Josip Cvenić (1952.), koji ga je predstavio kao vrsnog pripovjedača i dramatičara, višestruko nagrađivanog lektirnog pisca. Tomaš je pročitao ulomak svoje priče iz zbirke Sveti bunar te se kratko osvrnuo na svoju bogatu književnu karijeru.
Nakon obljetničke posvete Stjepanu Tomašu održana su književna čitanja hrvatskih književnika i književnica, članova Društva hrvatskih književnika i gostiju iz Hrvatske, bosanske Posavine i Vojvodine. Svoje su nove radove pročitali ili izrekli Dražen Brandić (Vinkovci), Josip Cvenić (Osijek), Mirko Ćurić (Đakovo), Tomislav Mišir (Vukovar), Vlasta Markasović (Vinkovci), Zvonimir Stjepanović i Joso Živković (Orašje). Hrvatske književnike iz Vojvodine, uime ZKVH-a, predstavljali su pjesnici Nevena Mlinko i Darko Baštovanović. Oni su se predstavili svojim recentnim pjesničkim radovima i još jednom dokazali svoju nadarenost ali i živost hrvatske književne scene u Vojvodini.
Završni dio programa bio je posvećen Josipu Kozaracu (Vinkovci 1858.-Koprivnica 1906.) i Nikoli Tordincu (Đakovo 1858- Đakovo 1888.): vinkovačkim gimnazijalcima i hrvatskim književnicima kao -(ne)poznatim pjesnicima. O ovoj temi izlagale su dr. sc. Sanja Jukić i dr. sc. Vlasta Markasović, koje su upoznali nazočne sa zajedničkom poviješću ova dva važna hrvatska književnika, koja su prijateljevala, međusobno se podupirala i književno usmjeravala, tako da je Kozarac zaslužan što se Tordinac okrenuo prozi, sakupljanju narodnog blaga i prevođenju te je postao prvim svjetskim prevoditeljem Karla Maya (1880.). Dr. Jukić je istaknula potrebu novog čitanja Kozarčeve poezije koja je bila loše ocijenjena, još od prvog Šenoinog odbijanja pjesme Zmija iz 1875., koju nije želio objaviti pod objašnjenjem da se mladi pjesnik treba više okrenuti naravi, a manje književnim uzorima.
M. Ć.
