Milenijska fotografija opredjeljenje je i brend hrvatskoga umjetnika, akademskog filmskog i televizijskog snimatelja Šime Strikomana. On je bio gost na završnom dijelu Ciklusa hrvatskog filma u Vojvodini, održanom u Art kinu Lifka u Subotici u petak, 21. prosinca 2018. Šime Strikoman kaže kako je već 50 godina za kamerom i da ga to na poseban način fascinira.
„I to od prvoga dana kada sam u Šibeniku kupio fotoaparat smena 8. Svakodnevno sam radio u tome mediju. I sada, nakon angažmana poput direktora fotografije, za što sam se školovao, do snimatelja, režisera, producenta, izdavača i mnoštva zanimanja na tu temu. U posljednjih 20 godina sam se posvetio svojim brendovima – Milenijskoj fotografiji, projektu Terra Croatica i Festivalu Žudija, čuvara Kristovog groba. Oni su u većoj mjeri isprepleteni.«
Milenijska fotografija
Rad na Milenijskoj fotografiji Strikoman je započeo 2000. godine s namjerom da se obilježi prelazak iz drugog u treći milenij.
„Ona je odmah dobila taj naziv, milenijska, ali nisam očekivao da će ju gradovi tako prihvatiti. Poslije 18 godina možemo se pohvaliti brojkom od 654 rada, sudjelovalo je u njima do sada oko 500 tisuća ljudi, u 215 gradova i to u pet zemalja, najviše u Hrvatskoj, potom u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Mađarskoj i Češkoj. Snimamo s visine od oko 30 metara. Ljudi gledaju u mene, ja s njima komuniciram, pričam uz pomoć bežičnog mikrofona i razglasa, često im i recitiram, čak pjevam, i njih zamolim da rade to isto, tako da to sve bude događaj. Oni imaju na tlu označena mjesta gdje trebaju stati te im je to relativno lagano za izvesti. U Hrvatskoj su ljudi već i uigrani, pa mi pomažu u slaganju. A ja želim vidjeti njihova lica. Na fotografiji maloga formata to nije uočljivo, no kada se ona poveća na red veličine metra doista se prepoznaju njihova lica i mogu se vidjeti da su tu. Moderna tehnologija omogućava i više od toga, gdje se uz pomoć društvenih mreža na takvoj fotografiji može staviti tag za svakoga tko je na njoj. Idemo i k tome da sačinimo aplikaciju, da ljudi sami napišu svoje ime.“
Suradnja sa Suboticom
Želja je Šimi Strikomanu načiniti milenijsku fotografiju i u Subotici.
„Cijeli me je život pratila nadahnuta priča mojih djeda i bake, koji su prije pedeset godina boravili u Subotici i vozili se fijakerom. Tako sam pomislio da bi se moglo i na tu temu nešto napraviti. No, uključena je i Dužijanca, mogli bismo nešto napraviti i u Tavankutu ili u drugim selima...“
Strikoman vodi i Vodički festival Žudija. Kao smotra čuvara Kristova groba, festival se održava svake godine u drugoj župi na Uskrsni ponedjeljak i ima raspored održavanja do 2054. godine.
„Doznao sam da i u Subotici postoji običaj čuvara Kristovog groba, te bismo voljeli, ako dečki imaju volje, da dođu i vide naš običaj te prikažu običaje bunjevačkih Hrvata i na taj način nam još više upotpune festival.“
Dokumentarni film
Ante Marić, autor dokumentarnog filma Milenijski Šime koji je prikazan u okviru Ciklusa, poznaje Šimu Strikomana više od 40 godina.
„Ja sam znao što je i kako Šime radio, te sam predložio dokumentarac o njemu, jer sam znao da ću imati zanimljiv materijal te da će to tv gledateljima biti zanimljivo. Prvo sam planirao 30 minuta. Prepustio sam Šimi izbor sugovornika koji će govoriti o njemu, raznih kategorija, i vidio sam da 30 minuta neće biti dovoljno. Tako smo ušli u kategoriju do 50 minuta.“
Gledatelji u Art kinu Lifka razgovarali su sa Šimom Strikomanom, postavljali pitanja i tako se izravno upoznali s čovjekom na čijoj će se milenijskoj fotografiji možda i naći, jednoga dana.
Izvor: Hrvatska riječ (S. Jurić)
