U Mostaru je 22. i 23. srpnja 2023. godine održana manifestacija Dužijanca, kojom Hrvati Bunjevci slave završetak žetve i zahvaljuju Bogu za uspješno završenu žetvu i kruh od novog žita.
Dužijanca je započela u subotu svetom misom u crkvi Presvetog Trojstva u Blagaju te otkrivanjem obnovljene spomen-ploče bunjevačkih Hrvata iz 1933. godine na istoj crkvi. Brojni sudionici iz Vojvodine i Mađarske su obišli izvor rijeke Bune. Istoga je dana održana tribina te folklorna večer s nastupom domaćih udruga i sudionika Dužijance iz Vojvodine i Mađarske.
U nedjelju je Dužijanca proslavljena svetom misom u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve koju je predvodio biskup mons. Petar Palić. Nakon mise upriličen je mimohod od katedrale do Trga hrvatskih velikana, ispred Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača gdje su održani pozdravni govori i predaja kruha gradonačelniku Mostara Mariju Kordiću.
Program je organizirala Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca u suradnji s Hrvatskim nacionalnim vijećem u Republici Srbiji, Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, Hrvatskom državnom samoupravom u Mađarskoj, Mostarsko-duvanjskom i Trebinjsko-mrkanskom biskupijom, Gradom Mostarom i Gradom Senjom.
Pokrovitelji Dužijance u Mostaru su Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija, Grad Mostar i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Tribina Bunjevačke grane hrvatskoga stabla u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji
U Biskupijskom centru u Mostaru 22. srpnja održana je tribina koja je okupila Bunjevce sa svih strana na temu Bunjevačke grane hrvatskoga stabla u Hrvatskoj, Mađarskoj i Srbiji. O Bunjevcima, valovima doseljavanja na nove povijesne prostore te kulturnim i identitetskim markerima govorili su ravnateljica Gradskog muzeja u Senju prof. Blaženka Ljubović, dr. sc. Dinko Šokčević iz Mađarske, v. d. ravnateljice Zavoda za Kulturu Vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković i izv. prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta iz Zagreba.
Prof. Blaženka Ljubović govorila je na temu Kulturno povijesna i gospodarska obilježja identiteta primorsko-ličkih Bunjevaca (sličnosti i razlike) istaknuvši kako su Bunjevci hrvatska etnička skupina podijeljena u tri ogranka: Dalmatinski (Dalmatinska zagora i jugozapadni dijelovi Bosne i Hercegovine), Primorsko-lički (Gorski Kotar, Hrvatsko primorje i Lika) i Podunavski (Bačka, južna Mađarska i okolica Budimpešte), koje povezuju gospodarske veze, jezik, kao i brojni drugi segmenti, poput duhovnosti, kulture...
Povjesničar i kroatist dr. sc. Dinko Šokčević govorio je o migracijama Bunjevaca u Ugarsku te o radu na oživljavanju običaja maškara u Baji. Po njegovim riječima Bunjevci se prvo spominju u Bačkoj 1622. godine kada je prisilno dovedeno, odnosno protjerano 2000 obitelji. Tada su, kako je naglasio, došli bez svećenika. U kasnijoj seobi su s Bunjevcima došli franjevci misionari, te su počeli osnivati svoje samostane i pročulo se kako je Bačka bogata zemlja te da u njoj ima svega u izobilju. „Doslovce, kao da u njoj teče med i mlijeko“, rekao je predavač. Jasno je da su takve informacije zainteresirale narod te je tijekom 17. stoljeća bilo nekoliko spontanih dolazaka u Bačku. Posljednji val i onaj najpoznatiji bio je 1687. godine i zapravo je dio jednog lanca tragičnih događaja, koji pogađa cijelo katoličko pučanstvo.
V. d. ravnateljice Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata prof. Katarina Čeliković govorila je na temu Markeri hrvatskog identiteta bačkih Bunjevaca s naglaskom na nematerijalnu kulturnu baštinu. Podsjetila je kako se malo zna o imenu Bunjevci, a sve do druge polovine 19. stoljeća zapisivani su kao Dalmati, Iliri, katolici, katolički Raci... Čeliković je govorila i o bogatoj nematerijalnoj baštini Bunjevaca iz Bačke te je naglasila kako su oni jedna od najjačih, a vjerojatno i najjača hrvatska grana u Bačkoj. Kako je istaknula, Dužijanca je u kazalištu, na ulicama, u zapisima, kalendarima te se može reći da je marker vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta Hrvata u Vojvodini, Republici Srbiji.
Predstojnica Katedre za migracije i manjinske zajednice Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu izv. prof. dr. sc. Marijeta Rajković Iveta govorila je na temu Identitet i etnokulturno oblikovanje Bunjevaca u svjetlu rezultata etnološkog istraživanja. Ovom je prigodom predstavila istraživanja nakon kojih se mogu vidjeti sličnosti i razlike, a ono što povezuje sve Bunjevce su govor, religija i kultura, dok su regionalno specifične zajednice.
K. Č.
