Nastavljajući dobro prihvaćene znanstvene kolokvije, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata je u utorak, 6. travnja 2010. godine organizirao predavanje jednog od rijetkih analitičara u medijima o različitostima mr. Davora Marka na temu stereotipa i predrasuda te temama „od manjinskog interesa" u medijima.
Stereotipi često imaju negativne konotacije iako to nužno ne sadrže jer su oni pojednostavljena slika pojedinca ili skupine te oslikavaju neke od pozitivnih i negativnih karakteristika određene skupine. Predrasude imaju aktivan i agresivan pristup u izvještavanju, često generalizirajući i prosuđujući, što neminovno vodi govoru mržnje.
Najružniji primjeri stereotipnog izvještavanja i otvorenog govora mržnje bili su tijekom rata devedesetih godina prošloga stoljeća na tlu bivše države, u čemu su prednjačili novinari javnih servisa i medija pod državnom kontrolom. Posljedica takvih izvještavanja je bio porast mržnje prema pripadnicima drugih nacija.
Davor Marko je upozorio na trendove u medijima, od selekcije i grupiranja informacija, senzacionalističkog pristupa, vrednovanja vijesti, kroz odabir terminologije za ciljne grupe do uređivačke politike. Zbog tržišnih uvjeta mediji se služe bombastičnim naslovima i senzacionalističkim izvještavanjem, što ugrožava slobodno i kritičko novinarstvo, čiji je primjer gašenje „Feral Tribunea", a opasnost od monopolizacije tržišta najvidljivija je u Hrvatskoj od strane „Europe press holdinga".
Manjinski mediji su najčešće u funkciji informiranja određene manjinske zajednice, ali je život manjina od strane većinskih medija uglavnom ignoriran i prešućen. Stereotipi su prisutni i to negativni, napose kada je riječ o Romima. Davor Marko je naveo primjer srpske zajednice u Hrvatskoj kao zanimljiv pokušaj izlaska iz uskih nacionalnih okvira, upošljavanjem bivših novinara „Feral Tribunea" koji su medijski ovu manjinu izvukli iz medijskog geta.
Iskustvo drugih manjinskih medija govori o određenom zatvaranju u vlastite kulturološke krugove, pri čemu dolazi do izolacije. On je potvrdio odsustvo kritičkih glasova kako u većinskim tako i u manjinskim medijima. Međutim, upozorio je kako je hrvatska manjina u Srbiji „mlada" te je s obzirom na brojnost i politički utjecaj, u ovom slučaju važno pravo na jezik, ali još više kvaliteta od onoga što se time želi reći.
Iako je primjetno da se ne može govoriti o univerzalnom medijskom konceptu koji bi odgovarao svima, važno je postojanje „monitoringa" - praćenja sadržaja u medijima. Analizom objava u medijima dobit će se slika o prisutnosti stereotipa i predrasuda u izvještavanju.
Nakon predavanja u raspravu se uključilo više predstavnika medija s vidljivom željom da se manjinski mediji svojim uređivačkim konceptom integriraju u širu zajednicu, ali i da „pokriju" i one dijelove života manjinske zajednice koje većinski mediji prešućuju.
