Može li proučavanje obiteljske povijesti i danas biti aktualno?, bila je tema 39. znanstvenog kolokvija Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, koji je održan 15. rujna 2015. godine, u prostorijama Zavoda u Subotici. Uvodničar je bio Lajčo Perušić, autor knjige Tragovima predaka – Povijest loze Perušić objavljene prošle godine u Zagrebu.
Perušić je rođen u Subotici, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon toga odlazi u Zagreb, gdje, završivši studij, ostaje živjeti i raditi. Radni vijek proveo je kao turistički menadžer. Iako već desetljećima živi u Hrvatskoj, kontinuirano je povezan sa zavičajem, ne samo putem svojih književnih radova (pjesama i kratkih priča), već i kao publicist, te kao kulturni djelatnik, odnosno član Društva vojvođanskih i podunavskih Hrvata u Zagrebu i Udruge za potporu bačkim Hrvatima u Hrvatskoj.
Lajčo Perušić je na kolokviju govorio o načinima na koje je dolazio do podataka za potrebe knjige Tragovima predaka – Povijest loze Perušić, kao i o izazovima s kojima se susretao tijekom istraživanja povijesti vlastite obitelji. Na početno pitanje o aktualnosti ovakvoga istraživačkog pothvata, Perušić je kazao: „Ne znam koliko je to danas popularno, ali se svakako isplati istraživati jer svatko voli čuti nešto o svojim korijenima, o svojim precima.“
Ideju o istraživanju povijesti obiteljske loze imao je od prije, poticaj je dobio od svojeg brata Mirka koji je sakupljao materijale vezane za ovu temu. Međutim, na realizaciji te ideje ozbiljnije je počeo raditi tek odlaskom u mirovinu. Na knjizi je, kaže, radio četiri godine. „Trebalo je putovati, obilaziti arhive u više zemalja. Ja sam tu učinio koliko sam mogao. Teško mi je bilo s prijevodima, tražio sam prevoditelje za tekstove s rumunjskog jezika, a stjecajem okolnosti pronašao sam dvoje ljudi koji su mi u tome pomogli. Teško je bilo sakupiti i stare fotografije od ljudi jer su postavljali pitanje – što će ti to, pa sam ih morao uvjeravati. Nadalje, istraživanje je takvo da vas iza jedne informacije odmah ‘vrebaju’ tri nove. Priča se stalno širi i lako je zanijeti se. Stoga je izazov ne izgubiti se, odnosno držati smjer, vodeći računa o političkom i drugim kontekstima vremena u kojem bi našao neku informaciju. S druge strane, ustanove koje čuvaju stare dokumente, i crkvene župe i arhivi, bili su susretljivi i otvoreni za suradnju“, kaže Perušić govoreći o izazovima s kojima se susretao u radu na knjizi.
Ovakvo istraživanje, kako kaže, zahtijeva veliku želju, ali i ustrajnost. No, završetak rada na knjizi donio mu je veliko zadovoljstvo. Promocije koje je imao u više gradova (tako i ona subotička) bile su dobro posjećene, a knjiga je praktički rasprodana. Ipak, kako napominje, ostalo je još segmenata koji nisu dovoljno proučeni i koje ostavlja mlađim generacijama. „Ovo je pionirski rad koji zahtijeva daljnje istraživanje. Volio bih da me netko od mlađih demantira, naravno na temelju argumenata, ili da ovo moje istraživanje nadogradi na znanstvenoj bazi“, rekao je Perušić.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)
