Dokazujući još jednom kako je među hrvatskim udrugama kulture jedna od ambicioznijih, HKPD Jelačić iz Petrovaradina objavilo je CD s djelima koje je skladao petrovaradinski skladatelj Franjo Štefanović (1879.-1924.). Nosač zvuka nazvan je U kolo, braćo, po naslovu himne Hrvatskoga pjevačkog društva Neven iz Petrovaradina kojem je Štefanović jedno vrijeme bio ravnatelj. „U kolo braćo, nek zaori pjesma, drevnim nam Varadinom gradom hrvatskim”, početni su stihovi ove svojevrsne budnice. Na CD-u se nalazi svjetovna i duhovna glazba ovoga autora.
„Štefanovićev rad smo željeli bolje upoznati, budući da je on bio samozatajan”, kazao je na prošlotjednom predstavljanju predsjednik Jelačića i začetnik ideje o produciranju ovog glazbenog materijala Petar Pifat. „To smo pokušali učiniti ovim djelom koje je nastalo potporom Grada Novog Sada, te uz angažiranje našega zbora, kojem su pomogli solisti opere Srpskog narodnog kazališta. Glazba je bila, uz dopuštenje upravitelja župe Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima preč. Marka Loša, izvođena i snimana u Kapeli Gospe od mira u Srijemskim Karlovcima, uz orguljašku pratnju Vlaste Pokas. Zborom HKPD-a Jelačić ravnala je prof. Vesna Kesić Krsmanović a voditeljica zbora Bajićevi slavuji Glazbene škole Isidor Bajić bila je Senka Nedeljković”, naveo je Pifat.
Vrijedan pothvat
Novosadska glazbena kritičarka Marija Adamov je ukazala kako šira glazbena javnost i stručnjaci sasvim malo znaju o Štefanoviću, stoga je ovaj CD poštovanja vrijedan pothvat.
„Ovaj projekt me je asocirao na tijesnu umjetničku, kolegijalnu i prijateljsku vezu između pijanista Đure Rajkovića i svestranog glazbenika Stanislava Prepreka, jer su obojica, svaki na svoj način, pridonijeli čuvanju od potpunog i nepravednog zaborava svega onog što je Štefanović, njihov stariji prethodnik i uzor, ostavio. U tom smislu ovaj CD vidim i kao hommage svoj trojici glazbenika iz Petrovaradina. Moram spomenuti još jednog rođenog Petrovaradinca, Eugena Gvozdanovića, skladatelja i ravnatelja, jedno vrijeme i glazbenog urednika te profesora Akademije umjetnosti, vrsnog poznavatelja opere i opernog kritičara, koji je pisao i prikaze Štefanovićeva djela. Među nekolicinom glazbenih stvaratelja koji su izvodili Štefanovićeve skladbe izdvaja se prof. dr. Mihaela Grginčević, koja je interpretirala i njegove solo pjesme na priredbama knjižnice Vladimir Nazor u Petrovaradinu, a poslije nje i Tihomir Tapavica, urednik glazbenog časopisa za djecu Cvrčak koji je objavljivao Štefanovićeve skladbe. Na njegov poticaj nastala je nova redakcija Šetafanovićeve opere Šumska kraljica i novo izvođenje ove opera”, kazala je Adamov.
Glazbeni izričaj
Mladost Franje Štefanovića poklopila se s vremenom stvaranja zajedničke države Južnih Slavena. „Zato je logično da je tada imao romantičarski izričaj, da bi tijekom kasnijeg školovanja u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, neposredno pred Prvi svjetski rat, počeo slobodno tragati i za vlastitim ljudskim i umjetničkim identitetom. Tome ga je vodila i težnja, iako je skladao za potrebe svojega prosvjetiteljskog i pedagoškoga rada, da se približi tokovima europske kulture na početku XX. stoljeća. U to vrijeme u glazbi slavenskih naroda nacionalni pravac je bio dominantan, pa se i tako uklapao u aktualne stilove. S druge strane, Štefanovićeve skladbe su tijesno povezane s potrebama ambijenta u kome je živio”, dodala je Adamov.
Glede duhovnih skladbi, Adamov najzrelijom smatra petostavačnu misu koja je napisana u cecilijanskom duhu i uz prizvuk narodnoga tona. Zbor Jelačića na zabilježenoj snimci pjeva u redakciji Đ. Rajkovića, „upodobljenoj suvremenoj liturgijskoj uporabi, s drugačijom senzibilnošću i jednim novim razumijevanjem duhovnosti i njene univerzalne religiozne poruke”.
Izvor: Hrvatska riječ (M. T.)
