Knjiga poezije Mladena Franje Nikšića A ča predstavljena je 27. veljače 2021. godine u dvorani kulturnog centra Bonaventurianum, u okviru franjevačke kuće u Novom Sadu. Večer je organizirao Književni klub novosadskog HKUPD-a Stanislav Preprek.
Uz autora, njegove pjesme ovom prigodom čitali su Ana Marija Kaluđerović i Bosiljko Kostić. Zbirku A ča, objavljenu prošle godine u nakladi Prepreka, uredila je književna kritičarka Dragana Todoreskov. Zanimljivost knjige je da je napisana na čakavici. Iako već jako dugo živi u Vojvodini, Nikšićev istinski zavičaj je Sušak, Istra, Hrvatsko primorje, a govor kojim se najbolje izražava i koji mu je najbliži srcu jest upravo čakavica.
„Standardizacijom jezika i migracijama s periferija ka gradovima nestaju narječja i govori. To je proces koji se odvija u isti mah i u Istri i u selima u Banatu. Zato su autori koji čuvaju govor izuzetno dragocjeni", kazala je Todoreskov.
Govoreći o zbirci, ocijenila je kako Nikšića okupira ljubav kojoj pristupa na gotovo mladalački način. „Nikšić pjeva na ‘trubadurski’ način – promatra voljenu s prostorne distance, a ljubav se ne ostvaruje tjelesno nego je više riječ o idealizaciji žene, njezine figure, ljubavi same. To možemo prepoznati u stihovima u kojima se lirsko ‘ja’ izjednačuje s ljubavlju. Ukoliko je nema, postaje besmisleno postojanje ne samo lirskoga nego i svakog bića. Karakteristično je za Nikšića da je duh ljubavi i voljene osobe dan posve diskretno, ali s elementima ponekog nagovještaja događaja koji se trebaju odigrati (…) Prolaznost života i obiteljske teme, sve što se vezuje za ranu mladost pjesnika, našlo je mjesta u njegovoj poeziji. Na upečatljiv način, leksički bogat, Nikšić nam ilustrira dio svojeg života", kazala je Todoreskov zaključivši kako Nikšić zaslužuje pozornost u kontekstu hrvatske poezije na našim prostorima.
Mladen Franjo Nikšić ili Deda – kako ga zovu kolege novosadski pjesnici – vedro živi sredinu desetog desetljeća svojega života. Pjesnički se izražava već dugo. Ovo mu je peta zbirka poezije. Poznat je i po crtežima. Van sebi svojstvenoga, ushićenoga, recitiranja poezije gotovo uopće ne priča jer – sve kaže upravo stihovima. Takvoga su ga sreli, obradovali mu se i obradovali ga i ovom prigodom njegovi čitatelji.
Izvor: Hrvatska riječ (M. T.)
