Kada vas Monoštorci hoće ugostiti, skuhat će vam riblji paprikaš i pokazati prirodne ljepote predjela koji okružuju selo. I neće pogriješiti, jer ni čuveni monoštorski paprikaš, ni očuvani predjeli Dunava, dunavaca i kanala nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Znao je to dobro i predsjednik KUD-a Hrvata Bodrog Željko Šeremešić kada je odlučio ove godine, a sukladno preporučenim mjerama zaštite, zbog pandemije koronavirusa, organizirati malo drugačije Alase i bećare.
Umjesto kotlića ribljeg paprikaša, koji su se proteklih pet godina kuhali u centru sela ispred Doma kulture, ove godine kuhalo se u samom srcu Gornjeg Podunavlja – na Dondu, a kotlića i vatre latili su se sami domaćini. Čisto da dokažu i pokažu da im s ribom i kotlićem ravnih nema. Da bi se stiglo do samog kuhanja, trebalo je prijeći nekoliko kilometara, pješice, kroz šumu. Nije da se ne može automobilom, kompom, pa dalje malo tucanikom, malo zemljanom cestom kroz šumu, ali domaćini su bili neumoljivi. Pješice i nikako drugačije. I potrajala je ta šetnja uz usputna stajanja i razgledanja terena monoštorskih ribiča, bara i dunavaca, bogatih šuma skoro sat i pol.
Oni koji su očekivali da će ih na kraju te šetnje, na čardi Kod Švabe, dočekati već skuhan paprikaš poprilično su bili razočarani, jer ne samo da se riba nije krčkala u kotlićima već niti je luk bio pripremljen, niti vatra založena. Nije se imalo kud pa su se posla latili i gosti, ali jedino što im je bilo dozvoljeno su rezanje luka i kuhanje tijesta.
Sve drugo, procijenili su domaćini, ipak je za iskusne majstore ribljeg paprikaša – od pripreme vatre, odmjeravanja prave količine vode, paprike, soli i kuhane rajčice. Već kada se stigne do te faze izvjesno je da će kotlići ubrzo i biti na stolovima, jer dovoljno je oko 35 minuta kuhanja na jakoj vatri i već se kuhani paprikaš skida i služi. A ovoga puta ambijent onaj pravi, kao kod nekadašnjih alasa, koji su tek ulovljenu ribu pripremali u šumi ili na nekoj od brojnih dunavskih čardi. Jedna od rijetkih danas je čarda Kod Švabe na Dondu koju Petrovići drže već treću generaciju. Bez pretjeranog komfora, uklopljena u okoliš, a opet nemate dojam da vam nešto fali ili smeta.
Ovakav nesvakidašnji lijep dar članovi Bodroga pripremili su za udruge koje redovito sudjeluju na Alasima i bećarim, HNV i dakako novinare.
Izvor: Hrvatska riječ ( Z. V.)
