U petak 29. studenoga 2024. obilježavamo 125 godišnjicu smrti Ambrozija Boze Šarčevića istaknutog kulturnog djelatnika, publicista, prevoditelja, leksikografa i narodnog preporoditelja bačkih Hrvata.
Jedan od onih koji je branio interese svog roda perom bio je Ambrozije Boza Šarčević, subotički pravnik, sakupljač narodne baštine, suradnik preporoditelja Ivana Antunovića i pokretač društvenog života Bunjevaca Hrvata u Subotici.
Živio je i stvarao u 19. stoljeću, obilježenom stvaranjem nacija i nacionalnih država, standardizacijom nacionalnih jezika i obrazovanja, s jedne strane, i političkim, jezičnim i gospodarskim imperijalizmom, nacionalnom netrpeljivošću tj. šovinizmom i drugim negativnim pojavama, s druge strane. Međutim, za razliku od većine nacionalnih ideologa, koji u svojim projekcijama nisu ostavljali prostor za druge nacije, Šarčević kao čovjek demokratskih i liberalnih nazora bio je korak ispred svoga vremena, pa je tako često govorio: „Šovinizam je velika zabluda. Bolest koja može zaraziti čitave narode, oslijepiti ih ili usmrtiti.“
Ambrozije je rođen je 30. ožujka 1820. godine u siromašnoj zemljoradničkoj obitelji u Subotici, gdje je proveo sa svojim roditeljima i bratom Martinom svoje djetinjstvo, stekao osnovno i srednje obrazovanje u Latinskoj gimnaziji (1830. – 1836). U jedanaestoj godini je ostao bez oca. Međutim, zahvaljujući požrtvovanosti svoje majke, nastavio je školovanje. Studirao je filozofiju u Budimpešti, te pravo u Velikom Varadinu (Oradea, Rumunjska) i Pečuhu, a diplomirao je 1842. na Pravnom fakultetu u Budimpešti. Godinu dana prije diplomiranja, 1841. postao je građanin (civis) zajedno sa svojim bratom Martinom, koji je također završio pravo i postao odvjetnik u Subotici. Šarčević je bio jedan od prvih mađarskih stenografa. Poznavanje mađarske stenografije (brzopisa) pomoglo mu je s lakoćom pratiti predavanja i završiti studije, a poslije i naći posao stenografa u ugarskom saboru u Požunu (Bratislava, Slovačka) (1842. – 1843.) i erdeljskom saboru u Koložvaru (Cluj, Rumunjska) (1843. – 1844.).
Kao jedan od najznačajnijih suradnika preporoditelja Ivana Antunovića Šarčević zauzima svakako značajno mjesto u povijesti bačkih Hrvata. Njegov značaj su prepoznali još njegovi mlađi suvremenici, kao što su Ilija Kujundžić, Mijo Mandić, Babijan Malagurski i drugi. Ostavili su niz zapisa o njemu, koje su kasniji istraživači u dijelovima prenosili, ali ne i sabrali u sintezu koja bi ga pokazala u punom svjetlu. Povjesničar književnosti bačkih Hrvata Ante Sekulić zabilježio je najznačajnije pokušaje sinteze života i djela A. Šarčevića: „O A. Šarčeviću ima članaka rasutih po časopisima, a pisci su bili njegovi zemljaci Mijo Mandić (Neven, XVII /1900/, br. 3 – 7), Petar Pekić (Klasje naših ravni, II /1936/, 3, 129-137), Joso Šokčić (samostalna brošura, Subotica, 1950.), Blaško Vojnić Hajduk i dr.“ (A. Sekulić, Bački Hrvati: Narodni život i običaji, Zagreb, 1991., 421).
Šarčevićeva slava dugo je živjela u narodu. Svjestan njene prolaznosti, Šokčić je nadjenuo Šarčeviću čitav niz epiteta kako bi objasnio potonjim generacijama njegovo značenje u povijesti Bunjevaca Hrvata: „On je bio „nevidljivi duh“ Bunjevštine i Šokadije u Mađarskoj. Spiritus rector svih akcija. Otac Bunjevštine. (...). Bio je nepresušni izvor ideja. Spiritus rector svih bunjevačkih nacionalnih i kulturnih akcija od 1860. do svoje smrti.“
Više o njegovom životu i djelu možete pročitati ovdje ZNAMENITE OSOBE: AMBROZIJE BOZO ŠARČEVIĆ.
Tekst: Vladimir Nimčević
Foto: Nada Sudarević
