U sklopu projekta Godine novog preporoda institucije hrvatske zajednice u Srbiji nastoje podsjetiti na istaknute osobe i događaje od iznimnoga značaja za kulturni, društveni i politički život ovdašnjih Hrvata, ali i na osobe koje su svojim obiteljskim korijenima potekle iz ove zajednice, a ostvarile su značajne prinose izvan granica današnje Srbije. Jedna od drugonavedenih je i liječnica, pedijatrica dr. Vesna Bosanac, ratna i poratna ravnateljica vukovarske bolnice, koja je svojim predanim i požrtvovnim djelovanjem postala simbolom hrabrosti i humanosti. Ima i status jednog od simbola vukovarskog otpora. Dr. Vesna Bosanac preminula je 2022. godine, a povod za podsjećanje na život i djelo ove istaknute liječnice je 75. obljetnica od njezina rođenja, koja se navršava 9. ožujka.
Veza s Vojvodinom
Vesna Bosanac rođena je 1949. u Subotici, a, kako je navela 2019. u intervjuu za tjednik Hrvatska riječ, i njezino djetinjstvo vezano je za Vojvodinu, točnije Srijem.
„Slaba sjećanja me vežu za Suboticu. Ondje sam rođena, a kada sam imala šest mjeseci moji roditelji su se preselili u Borovo Naselje, jer je mama ondje dobila posao. Otišla sam iz Subotice kao beba i vraćala sam se na sprovode i neka obiteljska okupljanja. Potječem iz subotičke obitelji Mikuška koja je bila poznata još prije Drugog svjetskog rata. Baka je bila Bunjevka Hrvatica, a djed Mađar koji nije ni govorio hrvatski. Iako smo se preselili u Borovo Naselje, djetinjstvo sam provela u Vojvodini, selu Laćarak kraj Srijemske Mitrovice gdje su mi živjeli drugi baka i djed“, navela je dr. Bosanac.
Gimnaziju završava u Vukovaru 1967., a Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1972. godine. Svoju liječničku karijeru započinje u tadašnjem Medicinskom centru Vukovar 1974. godine. Nakon položenog specijalističkog ispita 1981. postaje pedijatrica, dok je 1986. godine obranila magistarski rad i tako postala magistra medicinskih znanosti.
Bolnica tijekom opsade
U srpnju 1991. imenovana je ravnateljicom Medicinskog centra Vukovar, nekoliko mjeseci prije opsade toga grada. Vodila je bolnicu u vrijeme neposredno prije i za vrijeme bitke za Vukovar, organizirajući rad bolnice u vrlo teškim ratnim uvjetima. Zbog učestalog bombardiranja (usprkos oznakama Crvenog križa na krovu i u dvorištu, na bolnicu je u prosjeku padalo od 70 do 100 granata dnevno), bolnica se nalazila u podrumu zgrade. Opsada Vukovara, koju je provodila Jugoslovenska narodna armija uz potporu paravojnih formacija iz Srbije, trajala je od 25. kolovoza do 18. studenoga 1991. godine. Tijekom tromjesečne opsade u bolnici je zbrinuto oko 2.500 ranjenika, a oko tisuću njih podvrgnuto je zahtjevnim kirurškim zahvatima u nezamislivo teškim uvjetima bez struje, vode i uz nedostatnu količinu lijekova i sanitetskog materijala. O humanosti vukovarskih medicinara govori i činjenica da su u bolnici liječeni i ranjeni pripadnici JNA i srpskih paravojnih jedinica. Dr. Bosanac ostala je u bolnici do samog pada Vukovara (18. studenoga), nakon čega je bila zatočena u zatvoru u Srbiji, u Srijemskoj Mitrovici. Kao ratna zarobljenica, nakon tri tjedna bila je razmijenjena te se vratila u Zagreb. Protiv nje je u Srbiji podnesena kaznena prijava 1992. godine, zbog navodnih ratnih zločina, koja je odbačena kao neutemeljena.
Ponovno u Vukovaru
Kako je navedeno u njezinom nekrologu u Liječničkom vjesniku, glasilu Hrvatskog liječničkog zbora (autor izv. prof. dr. sc. Siniša Maslovara), Bosanac od 1992. radi u Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske kao savjetnica za humanitarna pitanja. Od 1993. do 1996. radi kao savjetnica za suradnju s UNICEF-om i Svjetskom zdravstvenom organizacijom za programe pomoći djeci, prognanicima i izbjeglicama.
Ravnateljicom Opće županijske bolnice Vukovar imenovana je 1. lipnja 1995. godine, a već 1997. među prvima se vraća u Vukovar i aktivno se uključuje u proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, uvodeći i reintegrirajući vukovarsku bolnicu u jedinstveni zdravstveni sustav Republike Hrvatske. Dužnost ravnateljice Opće županijske bolnice Vukovar obnašala je do 1. srpnja 2013., nakon čega postaje savjetnicom sanacijskog upravitelja Bolnice. U mirovinu odlazi 9. ožujka 2014. godine s navršenih 65 godina života, ali se 1. siječnja 2016. ponovno zapošljava u Općoj županijskoj bolnici Vukovar na radnom mjestu specijalista pedijatra, da bi 3. svibnja iste godine bila ponovo izabrana na mjesto ravnatelja. Promjenom naziva i statusa bolnice imenovana je privremenom ravnateljicom Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar počevši od 20. svibnja 2020. Na tom mjestu ostaje do 10. prosinca 2021., kada je imenovana zamjenicom ravnatelja NMB-a Vukovar, na kojem mjestu ostaje sve do svoje smrti, 21. ožujka 2022. godine.
Brojna priznanja
Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1992. predložio ju je uz dr. Jurja Njavru za Nobelovu nagradu za mir. Godine 2002. odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske. U ime Opće županijske bolnice Vukovar, od hrvatskog predsjednika Ive Josipovića 2011. primila je Povelju Republike Hrvatske.
Udruga branitelja Podravke u suradnji s drugim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata dodijelila je dr. Vesni Bosanac i Općoj bolnici Vukovar Veliku zlatnu plaketu „za sve što su učinili za dobrobit Hrvatske“. Hrvatska liječnička komora dodijelila joj je svoje najviše odličje, Medalju časti, „kao liječnici koja se do posljednjeg trenutka obrane Vukovara skrbila o bolesnim i ranjenim braniteljima te građanima Vukovara“. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu dodijelio joj je nagradu Medicina. Primila je i najviše odličje i medalju Ladislav Rakovac Hrvatskoga liječničkog zbora.
Od 2008. godine bila je predsjednica Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca 90. – 91. O njoj je napisana knjiga Apeli dr. Vesne Bosanac koju je priredio i uredio Mladen Pavković.
Izvor: NIU Hrvatska riječ (D. B. P.)
Foto: hina.hr
