Budući da ovakve inicijative nisu česte – naprotiv: bila je to prva takva inicijativa nakon II. svjetskog rata! – vlasti AP Vojvodine, uz eventualno kočenje predstavnika „starog režima“ na nižim administrativnim razinama, nisu odmah našle pravne mehanizme i načine koji bi se koristili za ostvarenje ove inicijative. Zahvaljujući razumijevanju potrebe za informiranjem na hrvatskome i djelatnom zauzimanju tadašnjeg zastupnika Lige socijaldemokrata iz Subotice Stipana Stipića, prije svega putem lobiranja kod predsjednika Skupštine AP Vojvodine Nenada Čanka, i mekšanjem s početka odbijajućeg stava Demokratske stranke, zbog koalicijskih obveza prema DSS-u koji se žestoko protivio listu na hrvatskom jeziku, na čemu je radio Kalman Kuntić, predsjednik Odbora za informiranje vojvođanske Skupštine Đorđe Subotić koncem 2001. godine mogao je intenzivirati aktivnosti na osnutku Hrvatske riječi, napose na planu izrade temeljnih dokumenata.
One su urodile prvim ozbiljnijim plodom nakon više od šest mjeseci – Skupština AP Vojvodine je, naime, na sjednici održanoj 8. svibnja 2002. donijela odluku „o osnivanju Novinsko-izdavačke ustanove Hrvatska riječ“, čime su se stekli prvi valjani formalno-pravni uvjeti za daljnji konkretni rad na osnivanju, u smislu izrade konstitutivnih pravnih akata i poduzimanju radnji neophodnih za njezino registriranje. Uslijedile su zatim intenzivne konzultacije unutar hrvatske zajednice i aktivnosti na planu kandidiranja osoba koje će biti članovi Privremenog upravnog odbora i Nadzornog odbora.
Privremeni upravni odbor NIU Hrvatska riječ
Kako se nije mogla postići suglasnost o konkretnim osobama između dviju političkih stranaka, odlučeno je na koncu da će DSHV i HNS imenovati po četiri predstavnika, a LSV jednoga. To se i ostvarilo – Skupština AP Vojvodine na sjednici održanoj 3. srpnja 2002. donijela je odluku „o imenovanju članova Privremenog Upravnog odbora i Nadzornog odbora Novinsko-izdavačke ustanove Hrvatska riječ“. Tada su, naime, za članove Privremenog upravnog odbora Ustanove izabrani: mr. Bela Tonković, Svetislav Milanković, Milan Ercegovac i Marija Lovrić na prijedlog Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, a Slavica Peić, Slaven Bačić, Kalman Kuntić i Tomislav Žigmanov na prijedlog Hrvatskog narodnog saveza, dok je Stipan Stipić bio izabran kao kandidat Lige socijaldemokrata Vojvodine.
Navedeni je sastav prvog upravnog tijela NIU Hrvatska riječ bio kompromis više struja i političkih stranaka unutar hrvatske zajednice, te volje osnivača: vojvođanske Skupštine. Njegova „privremenost“ bila je, pak, posljedica činjenice što je njegova jedina zadaća bila provesti sve radnje koje se tiču osnutka Ustanove i stvoriti sve preduvjete za nesmetan
početak rada, a ne nekakve moguće nevažnosti.
I ubrzo nakon službenoga dostavljanja Odluke o imenovanju članovima, održava se sredinom srpnja 2002. konstitutivna sjednica PUO i NO NIU Hrvatska riječ. No, na istoj nije izabran i predsjednik PUO-a. Dakako, razlog je bio u neodlučenome ishodu glasovanja – od osam nazočnih članova, uz dva uzdržana, po tri glasa su dobili kandidat DSHV-a Svetislav Milanković i kandidat HNS-a Tomislav Žigmanov. Na drugoj sjednici ovog tijela, koja je održana 31. srpnja, Tomislav Žigmanov je, uz jedan glas više, izabran za predsjednika PUO NIU Hrvatska riječ.
Pa ipak, bez obzira na takav ishod glasovanja, PUO NIU Hrvatska riječ nastavio je raditi, istina ne više u punom kapacitetu, prilježno i relativno brzo. Na četvrtoj sjednici PUO NIU Hrvatska riječ, koja je održana 31. kolovoza, već je usvojen Statut Novinsko-izdavačke ustanove, koji je poslan početkom rujna u skupštinsku proceduru radi davanja suglasnosti. Isti je usvojen na rujanskoj sjednici Skupštine AP Vojvodine. Na petoj sjednici PUO NIU Hrvatska riječ, pak, koja je održana 12. listopada, donesen je odluka da Zvonimir Perušić, bivši zamjenik glavnog i odgovornog urednika Subotičkih novina, bude predložen osnivaču za vršitelja dužnosti direktora NIU Hrvatska riječ u osnivanju. Isti je prijedlog, koji je usvojen na sjednici PUO, dan u skupštinsku proceduru, a odobren je od vojvođanske Skupštine na listopadskom zasjedanju.
Do konca 2002. izvršene sve potrebne radnje za pojavu prvog broja tjednika
Na taj način su ispunjeni svi formalno-pravni preduvjeti da bi se pristupilo i registriranju Novinsko-izdavačke ustanove Hrvatska riječ kod Trgovinskog suda u Subotici, što je i učinjeno koncem listopada 2002. godine. Uslijedilo je i realiziranje drugih radnji glede konstituiranja ove ustanove (otvaranje računa, izrada drugih pravih akata…). Paralelno s tim vodile su se brojne aktivnosti oko prezentacije ideje, traženja i lobiranja oko pomoći, tragalo se za prostorom za rad, prvim kadrovskim rješenjima, izradom koncepta lista... I? Ostalo je povijest – prvi je broj tjednika Hrvatska riječ izašao 31. siječnja 2003. i otada se u prodaji pojavljuje svakog petka. Sada već više od 14 godina…
Pri tomu, istaknut ćemo da su svi ljudi iz Privremenog upravnog odbora ne samo koristili svoje ne malo vrijeme na poslove oko osnutka NIU Hrvatska riječ, nego je nekolicina iz svojih osobnih sredstava pokrivala sve prve troškove, koji, i to se mora reći, također nisu bili mali. S tim u vezi, mislim da se nešto treba reći i o pitanju potpore koju smo imali u tom početnom razdoblju. Ona je uvelike izostajala od strane mnogih instanci. Rasprostranjena je, naime, skepsa postojala oko cijele inicijative, pa su i rizici potpore bili razumljivi. Kao prvo, nije se vjerovalo da Hrvati u Vojvodini tako nešto složeno i zahtjevno mogu realizirati, a, kao drugo, bilo je i podozrenja spram „golobradih mladića“ koji su inicijativom upravljali.
Jedina je djelatna potpora bila od nekolicine ljudi iz pokrajinske administracije, a među njima bih posebno izdvojio tadašnjeg predsjednika Odbora za informiranje Skupštine AP Vojvodine Đorđa Subotića. Glede pak čelnih ljudi institucija i organizacija hrvatske zajednice, jedan značajan broj njih je bio ne samo nepovjerljiv već je od njih izostajala i elementarna logistička potpora. Vrlo slično iskustvo smo imali u tom razdoblju i s institucijama iz Hrvatske, te s njezinim instancama ovdje.
Izvor: Hrvatska riječ (T. Žigmanov)
