Od Baje do Bogojeva kuha se najbolji riblji paprikaš. I nije to neka moja teorija već su to davno rekli vrsni poznavaoci ovog jela koje je postalo zaštitni znak Podunavlja. Sve drugo su riblje čorbe u kojima, na užas pravih majstora ribljeg paprikaša, zna završiti i po koji komad povrća. Nekada siromašno jelo dunavskih alasa riblji paprikaš vremenom je postao omiljen, toliko da se u njegovu čast održavaju i natjecanja, poznata i popularna, ali su najviše na popularizaciji ribljega paprikaša uradile dunavske čarde.
Odomaćio se riblji paprikaš i u šokačkim mjestima uz Dunav, a priče o ribljem paprikašu nema bez Monoštora. Ne samo da se često kuha po kućama, već je priprema ovog naizgled jednostavnog jela postala i dio javnih manifestacija – Bodrogfesta i Sastali se alasi i bećari. Prva je masovnija, službena je gradska manifestacija, a ovu drugu organizira mjesna hrvatska udruga Bodrog. Osmislio ju je prije desetak godina tadašnji predsjednik Bodroga Željko Šeremešić, a nastavila nova predsjednica Anita Đipanov Marijanović. Naravno, ne sama jer do paljenja vatre i početka kuhanja puno je poslova koje treba odraditi: osigurati kvalitetnu ribu koja će biti očišćena i izrezana, odvagana za svaku ekipu, mjesta za kuhanje i drva. Do tog posla već se zna koliko će kotlića biti. Zna se i tko će biti zadužen za onaj drugi, bećarski dio.
‚‚Cilj nam je da promoviramo gastro-turističku ponudu Monoštora, odnosno načina kuhanja ribljeg paprikaša. Ove godine gosti, rekla bih sada već naši prijatelji, nam dolaze iz Batine, Sonte, tu su monoštorske udruge, ekipa Hrvatskog nacionalnog vijeća, organizirali su se i pojedinci koji imaju svoje ekipe. Način i umijeće kuhanja ribljeg paprikaša u Monoštoru bit će dio nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji. Upravo taj suživot sa šumom i vodom oblikovali su način života Monoštoraca. Mi kao udruga pored kulturnih programa kroz ovu manifestaciju promoviramo i ovaj dio naše baštine koji je dio svakodnevnog života", kaže predsjednica Bodroga.
Manifestacija Sastali se alasi i bećari realizirana je kroz prekogranični projekt Kulturizam koji Bodrog realizira s Općinom Ernestinovo.
Čast da upali prvu vatru imala je predsjednica HNV-a Jasna Vojnić, a onda je zapucketala vatra ispod dvadesetak kotlića, a ubrzo je i dvorište kuće časnih sestara zamirisalo na riblji paprikaš. Iako je odavno postao mnogo više od sitotinjskog alaskog jela, riblji paprikaš i dalje se kuha na otvorenom, na vatri u kotliću i jelo je to koje obično spremaju muškarci.
Svi će vam rado nabrojati da se riblji paprikaš kuha od ribe, luka, soli, paprike, kuhane rajčice i vode, ali će neki dio ipak sačuvati i upravo u tome što nije rečeno razlika je između dobrog i vrhunskog paprikaša.
‚‚Glavni sastojak je šaran, malo štuke, soma, sol, paprika, luk. Kuhamo nekih 45 minuta i što Bog da. Koliko vode? Po kilogramu ribe od 1,2 do 1,5 litre. Što više vrsta ribe to je bolji, ali najvažnija je paprika", kaže Igor Jakšić iz sonćanskog KPZH-a Šokadija.
Što je razlika između dobrog i vrhunskog paprikaša najbolje zna Stevan Santo, iskusni majstor ribljeg paprikaša koji je nagrade osvajao na mnogim natjecanjima. Ovoga puta bio je u ulozi ocjenjivača.
‚‚Prvi dojam je na oko. Gleda se boja, gustina i potkovica treba biti u komadu. Ne probamo mi sve paprikaše već na oko otpadne sigurno polovina. Oni što ostanu, onda se probaju. Kuhari najviše griješe što dodaju ili puno vode ili puno luka. Ako ima previše luka paprikaš sladi, a mora dominirati okus ribe", pojašnjava Stevan.
Monoštorci su dobro naučili tu lekciju pa gosti sa strane nisu imali šanse. Najbolji paprikaš skuhali su monoštorski pecaroši. Nekako i logično. Tko će bolje od njih.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)