U Velikoj galeriji Kulturnog centra Grad u Beogradu do kraja siječnja mogla se pogledati izložba mlade subotičke umjetnice Aleksandre Dević pod nazivom Zagrljaj. Izložba se bavila temom nasilja kroz, kako se napominje, jednu paradoksalnu i simboličku prizmu.

„Dević je počela svoje istraživanje u kulturološkom poimanju zlostavljanja, koje je različito od podneblja do podneblja, a pošto podneblje diktira model odgoja, diktira i poimanje zlostavljanja, koje se razlikuje od kulture do kulture. Pretočivši to u inicijalnu inspiraciju Dević uvodi simbolički i paradoksalni element u istraživanje: balon. Kako autorica navodi: ‘Balon predstavlja, kako vizualno tako simbolikom, nešto pozitivno uglavnom viđano u kontekstu slavlja. Strukturom meko i fleksibilno, ovdje steže tijelo do trenutka otjecanja i crvenila. Upravo pomoću tog apsurda želim prikazati dilemu u kojoj se nalazi žrtva nasilja, koja nesumnjivo osjeća bol, ali mu se nekada plaši oduprijeti.’“, navodi se u pratećem tekstu izložbe. Dević je rođena 1991. u Subotici, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Upisuje smjer Slikanje na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, gdje se nakon prve godine preusmjerava na Nove likovne medije. Izlagala je grupno i samostalno (Subotica, Novi Sad) te sudjelovala u land art projektu Panonski put umjetnosti u sklopu IPA projekta Srbija-Hrvatska. Ilustrirala je knjigu Ukleta kuća na brdu koju je 2015. objavila nakladnička kuća Orfelin.

Vaša beogradska izložba Zagrljaj, koja je ranije prikazana i u Subotici (Klein house), bavi se temom zlostavljanja. Zašto ste odabrali tu temu?

Način osmišljavanja teme trajao je nekoliko mjeseci, no u suštini započelo je preispitivanjem granice između ugodnosti i neugodnosti. Kada draž prestaje biti ugodna i postaje biti bolna ili slično, te je time logično došlo do ove teme, vjerojatno inicirano vanjskim faktorima, s obzirom da je to itekako prisutna pojava u društvu, na koju treba obratiti pažnju.

Na likovnom planu, koje tehnike i stilove istražujete?

Ova serija slika izvedena je u tehnici ulja na platnu, dok pored toga istražujem i mogućnosti tehnike akvarela i grafita, te mogućnosti inovacije u njima. Stil kao takav još uvijek nisam izgradila, no smatram također da način i tehnika izražavanja ideje ovise uvelike i od samog koncepta. Samim tim rekla bih da je tehnički aspekt u drugom planu i prilagođen konceptu.

Je li mladim akademskim umjetnicima danas teško doći do prilike da izlažu u službenim galerijama, da to nisu kafići ili slični „neslužbeni“ prostori?

Akademski umjetnici uglavnom već za vrijeme studija dobivaju prilike pokazati se, samim tim ukoliko se iole istaknu nemaju pretjeranih problema kasnije. Svakako postoje galerije koje se orijentiraju samo k ostvarenim umjetnicima, no ima dovoljno mjesta i prilike za svakoga tko se bar malo potrudi. Osobno sam zadovoljna i smatram da ukoliko je netko ozbiljan, ima sasvim korektnu mogućnost da se pokaže. Dodala bih možda opasku da postoji dobra produkcija djela, no često su medijski slabo ili nikako popraćena.

Što za Vas znači umjetnost, odnosno biti umjetnicom?

Umjetnost je toliko širok pojam da ne bih mogla uzeti sebi za pravo dati njezinu definiciju. Definiciju je dala znanost. Ona može biti puko vizualno istraživanje, narativni pristup, angažirana umjetnost, te mnogi drugi načini istraživanja i izražavanja. A glede statusa umjetnice, osobno kao svoju svrhu ili mogućnost doprinosa vidim u preispitivanju sebe, svojih stajališta i osjećanja u želji da netko tko promatra djelo i nađe se u njemu, zna da nije jedini koga muče ta pitanja. Kao cilj voljela bih da moj rad potakne suosjećanje i radoznalost prema drugima.

Po Vašem mišljenju, kakva je danas pozicija umjetnika u društvu? Mogu li oni utjecati na promjene?

Umjetnici su ključni dio društva i teme koje oni obrađuju, iako ne momentalno, sa sigurnošću mijenjaju društvo k boljem. Moglo bi se žaliti na nedovoljnu potporu umjetnosti od strane države, no ova tema je kompleksna te je pitanje bi li više sredstava proizvelo značajnu razliku.

Osim slikarstva, bavite se i ilustracijom (knjiga Ukleta kuća na brdu) te fotografijom. Kažite nam više o tim segmentima Vašega rada?

Glavno interesiranje oduvijek mi je bila ilustracija, no kasnije sam krenula istraživati i druge načine vizualnog izražavanja – fotografiju, video, digitalne medije kao i tradicionalne tehnike poput slikanja te su se vremenom te tehnike miješale i stvarale nešto donekle osobno. Svaka od tih tehnika ima svojstvena pravila i slično, te samim tim odgovara određenoj temi.

Daljnji profesionalni planovi?

Kao prioritet trenutno bih navela seriju slika koja je nedavno započeta i bavi se nekim Freudovim idejama i stajalištima. Dok je u likovnom smislu to istraživanje mogućnosti tehnike, kompozicije i drugih likovnih aspekata. Osim toga postoji tu nekolicina projekata koji teku usporedno s dnevnim poslom i slikanjem, no o tome ćemo kada bude vrijeme. Kao zaključak, rekla bih da planova ima na pretek.

Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)