Učenici područnog odjeljenja u Sotu, Osnovne škole Sremski front, već petu godinu zaredom izučavaju hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Trend opadanja broja đaka prvašića prisutan je i ove godine u gotovo svim osnovnim školama u Srijemu, pa samim tim i u Sotu. No, unatoč tomu, volja roditelja i učenika za izučavanjem hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture postoji. Ove godine hrvatski jezik u Sotu izučava pet učenika, a od tog broja jedan je đak prvašić. Tijekom proteklih godina nastavu hrvatskog jezika u Sotu vodi profesorica Ana Hodak, s kojom smo razgovarali o dosadašnjim iskustvima s djecom, njihovim ostvarenim zapaženim rezultatima, eventualnim problemima, kao i o mogućnostima da se nastava počne odvijati i za djecu starije dobi u Šidu.
Kakva su Vam dosadašnja iskustva s djecom u Sotu i dolaze li oni rado na nastavu izbornog predmeta hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture?
Tijekom proteklih pet godina nastava u Sotu se odvija bez ikakvih problema. Stalno ima zainteresirane djece i taj broj je jednak broju djece koji pohađaju nastavu u školi u Sotu. Broj djece iz godine u godinu varira, ovisno o tome koliko ima naše djece koja upisuju prvi razred. Međutim, ima stalno zainteresiranih, što je jako dobro. Na samom početku, kada se nastava tek počela održavati u ovoj školi, imali smo malih problema zbog nedostatka knjiga ali sada su ti problemi riješeni tako da sada nemamo nikakvih poteškoća u radu. Na satima uglavnom izučavamo jezik, povijest, malo glazbene kulture, zemljopis i sve ono što čini kulturu Hrvata u Srijemu. Djeca sudjeluju u radu, zainteresirana su da što više nauče i ja sam zadovoljna njima.
U šidskoj općini nastava na hrvatskom jeziku izučava se samo u Sotu, i to za učenike od prvog do četvrtog razreda osnovne škole. Postoji li mogućnost da se organiziraju sati hrvatskog jezika i za učenike viših razreda?
Hrvatski jezik izučava se trenutno samo u Sotu jer tu postoji zakonski uvjet za to, sukladno postotnom udjelu Hrvata u ukupnom broju stanovnika. Taj predmet izučavaju samo učenici od prvog do četvrtog razreda. Za više razrede nastava bi se trebala održavati u matičnoj školi u Šidu. Međutim, do sada, sudeći po anketama roditelja i učenika, nije se javio dovoljan broj djece kako bi se napravila barem jedna grupa. Prema zakonu, da bi se nastava odvijala u nekoj školi, broj djece bi trebao biti veći od deset, a Šiđani do sada nisu pokazali interesiranje, tako da je to jedini razlog zbog kojeg to nismo uspjeli uraditi u Šidu, iako volja, kako direktorice škole tako i mene kao profesorice, postoji.
Kako sada funkcionira nastava u Sotu, s obzirom na veoma mali broj djece?
Učenici od prvog do četvrtog razreda nastavu hrvatskog jezika pohađaju u jednoj grupi, jer je ovo škola s vrlo malim brojem djece. No, nama to ne predstavlja nikakav problem. Sva djeca rado dolaze na nastavu, lijepo se druže i mala razlika u godinama im ne pravi nikakav problem.
Koliko je po Vašem mišljenju važno da se u šidskoj općini izučava hrvatski jezik?
Svakako da je važno. To je još jedan način očuvanja našeg identiteta i naše tradicije. Iz svih navedenih razloga smatram da bi bilo dobro da se nastava odvija i u Šidu. Volja za tim postoji, ukoliko bi se prijavio dovoljan broj djece u nekom narednom razdoblju.
Soćani su aktivni i u gotovo svim sekcijama HKD-a Šid. Učenici koji pohađaju nastavu hrvatskog jezika bili su uspješni i na nekim natjecanjima za koje ste ih Vi pripremali?
Osim što pokazuju veliki interes za slušanje ovog predmeta, djeca su aktivna i u katoličkoj crkvi pa tako i u hrvatskom kulturnom društvu. To su sve učenici koji sudjeluju na različitim manifestacijama na razini općine, države ali i izvan nje. U našoj školi Sremski front svake godine obilježavamo Dan materinjeg jezika, Europski dan jezika, Dan poezije, gdje su naši učenici također aktivni. Osim toga, učenici sudjeluju na smotri recitatora na hrvatskom jeziku u Subotici, gdje su neki od njih do sada i pohvaljeni. Sve su to činjenice koje govore da oni imaju volju i želju da osnažuju svoj nacionalni identitet, da žele učiti hrvatski jezik i svakako da ih treba ohrabrivati, podržavati i bodriti. Ja sam tu da im na tom putu pomognem.
Izvor: Hrvatska riječ (S. Darabašić)