Gradski muzej Sombor u svom fundusu ima zbirku uskrsnih jaja koja svojom bogatom ornamentikom svjedoče o različitim kulturama na ovim prostorima. Od jednostavnih i skromnih šara, pa do pravih malih umjetničkih djela, nastalih u različitim razdobljima i različitim nacionalnim sredinama. Svjedodžba su to narodne umjetnosti koja je dio svoje kreativnosti prenijela i na uskrsna jaja. U ovoj bogatoj zbirci su i jaja u drtavici, što je način ukrašavanja uskrsnih jaja specifičan za Monoštor. Zato smo se uputili tamo da doznamo pravi li još netko jaja u drtavici, ali i da nam ispriča priču koja je vezana za ta uskrsna jaja.

Zalog ljubavi

Svi koje smo zamolili za pomoć uputili su nas kod Anice Zetović, ali i upozorili da teta Anica nerado razgovara s novinarima. No, to što ipak čitate ovaj tekst znači da smo teta Anicu uspjeli uvjeriti. Iskreno, ne baš mi, već njena druga Katica Šeremešić. A kada je pristala na razgovor sve je dalje bilo lakše. Ne samo da nas je Anica dočekala raspoložena za priču, već je i spremila sve što nam treba pokazati i ispričati.
„Jajce se prvo mora izduvat i osušit. Zatim se umota u zlato, a priko se prilipi koje kaki lipi ruža. Posli toga se okolo mota drtavica. Da bi se drtavica dobro zamotala u rupice na jajcetu zabodu se male špeodice od sirka i kada se mota uvik se mota u krug oko špeodice. Mi kažemo drtavica, tako je to zvao stari svit, to je kao neka tanka, sjajna spiralna žičica. Onda mećemo šiške. To se pravi od panjtlike od bile svile. Dole iđe šiška, a gore smotana panjtlika s drškom“, pokazuje nam teta Anica.
Ali jaje još nije gotovo. Na kraju se stavljaju dvije ružice – sitno modra gore i sitno plava dolje iste onakve kakvim su djevojke kitile punu glavu.
„Nije to ni prije znalo radit puno žena. Dvi-tri u selu. A sada mlade to više ne interesira da nauče, a ne daju se više ni paketi“, nastavlja priču teta Anica.
I upravo ta priča o paketima zanimljiv je nastavak priče o jajima u drtavici.
„Momak je za Uskrs od cure dobijao paket u kome su obvezno bila dva ovaka jajca i drugi pokloni. Pravila se posebna kutija za to. Čekali su ga kod kuće da vidu šta je dobio od cure. Posebno se ta kutija sa jajcima i poklonima pokazivala. Pokazivalo se onima što dođu u kuću šta je momak dobio. Znak je to bio da je ta ljubav ozbiljna i da će na jesen biti svatova. Momak je onda za Petrovdan morao divojki kupit veliko srce. Najveće koje ima ispod šatora. Nema više u selu tog običaja“, kaže teta Anica i kroz smijeh dodaje da je sada moda da se cure i momci sastaju još prije svatova.
No, iako su uskrsna jaja od drtavice i srce za Petrovdan trebali biti zalogom vječne ljubavi, kako to biva u životu, događalo se da svatova i ne bude.

Kitnjasto i šareno

Međutim, ovdje nije kraj priče o monoštorskim uskrsnim jajima, jer u ovom selu imaju još jedan originalan način ukrašavanja. A da bi se napravila ili bolje reći ukrasila ovakva jaja također ih je prvo potrebno ispuhati i osušiti. Za to vrijeme se pomoću šablona sijeku četiri male krpice. Ovdje je teta Anica imala i pomoć i to sestre Eve Pašić i druge Katice Šeremešić koje su joj držale strah kod dosadnog novinarskog ispitivanja.
„Te izrizane krpice koje mogu biti različitih boja i šara lipimo po četiri na jedno jajce. Kako će boje biti poslagane to je svakom na volju. Mogu biti u jednoj boji, različitim bojama ili šarene. Na sastave lipimo gajtan, tako da se ne vidi di su krpice sastavite, a i da se ukrase jajca. Na kraju se metnu šiške i jajce je gotovo. Za Uskrs napravim taki po 60 jajca“, kaže naša sugovornica.
Pokazala nam je teta Anica i lutke odjevene u pravu šokačku nošnju – kaže k‘o prava velika divojka, ali i muške košulje koje je šljokala, pa nam je dala dovoljno razloga da je uskoro ponovno posjetimo.

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)