Gospi Bunarićkoj pohitali su i ove godine vjernici subotičkih i okolnih župa, kao i brojnih župa diljem biskupije. Na Marijanskom svetištu, a odnedavno i službenom svetištu Subotičke biskupije, proteklog vikenda, 28. i 29. kolovoza 2021. godine, proslavljeno je Bunarićko proštenje.
Valja se podsjetiti kako je prema predaji, na ovome mjestu slijepa žena, umivši se na izvoru, progledala. Na istome mjestu 1893. podignut je križ, a tri godine kasnije i kapelica. Proštenje se u čast Gospi od suza slavi od 1968. godine, kada je donesena kopija Gospe od Siracuse, a i danas se vjernici okupljaju oko izvora, gdje se umivaju, peru ruke i noge vjerujući kako će Gospa ublažiti sve njihove boli. Jasno je da ovdje nije voda čudotvorna nego je vjera ta koja može spasiti.
Suze – dio čovjekova života
Kako nalaže dugogodišnja tradicija, u svečanoj procesiji od kapelice do oltara ovogodišnji bandaš Daniel Kujundžić i bandašica Kristina Matković uz pomoć mladih u nošnji donijeli su lik Gospe od suza. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je gost nadbiskup koadjutor vrhbosanski mons. dr. Tomo Vukšić u zajedništvu sa subotičkim biskupom mons. Slavkom Večerinom, te svećenicima Subotičke biskupije i rektorom svetišta preč. Željkom Šipekom.
„Po zagovoru Gospe od suza, sa zahvalnošću prikazujemo svoje radosne suze koje su dio čovjekova života u njegovim lijepim trenucima te, kao kršćanski vjernici, molimo Gospodina Boga da se takvi događaji, susreti i djela, po njegovu blagoslovu i čovjekovoj suradnji, umnože u životima svih ljudi. Prinosimo također svoje suze žalosne, kao i sve svoje slabosti i nedaće, koje su nam se dogodile. Prikazujemo i ljude koji su bili uzrok naših žalosti, s molitvom Gospodinu Bogu da se, također njegovim blagoslovom i suradnjom ljudi, te uspostavom pravednog mira u svijetu, obrišu sve žalosne suze i da se zauvijek ugase svi njihovi uzroci", kazao je mons. Vukšić u prigodnoj homiliji i dodao da trebamo žaliti i zbog svojih ružnih riječi i loših čina, kojima smo možda ražalostili nekoga od braće i sestara i nanijeli im duševnu ili fizičku bol, te ponizno molimo za oprost i dar svog obraćenja, te je nastavio: „Radost i žalost smjenjuju se i ponavljaju, zato su i suze radosne i suze žalosne dio čovjekova života. Neizostavni su dio života i kršćanskoga vjernika, a jednako tako i u trenucima radosti Blažene Djevice Marije, kao i u razdobljima Marijine patnje i jedne i druge suze bile su sastavni dio njezina života. Majku Isusovu Sveto pismo spominje 19 puta, a zapisano je tek osam njezinih rečenica. Prikazani su događaji njezina i Isusova života u kojima je ona opisana ili kao brižna žena ili zadivljena Majka ili kao ozbiljno zabrinuta i teško ožalošćena zaručnica i Majka. Zaista je rijetko da se istoj majci za isto dijete, u istoj zgodi pojave istovremeno razlozi za radost i razlozi za strah i bol. Da ista majka pusti suzu od boli i od radosti, a potom i suzu zbog straha i brige. Majci Isusovoj se upravo to dogodilo" , podsjetio je nadbiskup Vukšić.
Bunarić ima budućnost
Bandaš i bandašica, te mladi u nošnji su čitali čitanja i predmolili molitvu vjernika, dok su pjevanje pod misnim slavljem u nedjelju i subotu navečer predvodili domaćini, zbor župe Marija Majka Crkve, s članovima Katedralnog zbora Albe Vidaković, pod vodstvom i pratnjom Maria Bonića.
Uz zahvalu nadbiskupu, rektor svetišta preč. Željko Šipek je rekao:
„Vjerujem da će danas posijana Vaša riječ u našim srcima uroditi stostrukim plodovima, te da ćete ponijeti lijepe uspomene iz ovoga svetišta", a jednu takvu nadbiskup je dobio na dar – sliku od slame s njegovim biskupskim grbom koju su mu uručili ovogodišnji bandaš i bandašica.
Rektor svetišta je zahvalio i braći svećenicima koji su prethodnu večer ispovijedali, ali i bili u zajedništvu tijekom ova dva dana, kao i župljanima i brojnim suradnicima te je naglasio kako Bunarić dok ima ljude koji ga vole ima i svoju budućnost.
Na koncu slavlja i zahvale vjernici su mogli poljupcem iskazati čast Gospi od suza, te moliti zagovor nebeske Majke. Bunarićkim proštenjem je završeno i slavlje ovogodišnje Dužijance.
Jutarnju dvojezičnu misu slavio je generalni vikar Subotičke biskupije preč. Ferenc Fazekas, a biskupsku misu proštenja na mađarskom jeziku biskup Večerin, uz nagovor i pozdrav koji je izrekao nadbiskup Vukšić. Sâmo proštenje, koje je tijekom ovih dana posjetilo nekoliko tisuća vjernika, završilo se poslijepodnevnom dvojezičnom misom za stare i bolesnike koju je predvodio ravnatelj Caritasa Subotičke biskupije vlč. Csaba Paskó.
Bunarićka noć
Nedjeljnom slavlju prethodila je „Čudesna Bunarićka noć", odnosno služba pokore, molitva krunice i mogućnost za sakrament pomirenja – ispovijed, dok je nakon toga slijedila služba svjetla, te kao i svake godine procesija sa svijećama koja Bunarićku noć čini „čudesnom". Iako je bilo oblačno, te je na momente naišla i kiša, tijekom večeri su ljudi stalno pristizali kako bi sudjelovali u procesiji sa svijećama u kojoj ih je po nekim neslužbenim procjenama bilo oko 1.500.
Nakon procesije, svetu misu kao i ranijih godina predvodio je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić uz koncelebraciju svećenika Subotičke biskupije.
„Znamo da je Marija u nebu zauvijek sretna. Ona ne trpi ni boli ni žalosti, ali Marija uvijek gaji ljubav i suosjećanje prema ljudskom rodu, jer nam je dana za Majku. Jesmo li mi danas bez poteškoća? Zaplakat će dijete, hoće i mladi, a kako neće čovjek koji radi, a ne može zadovoljiti potrebe svoje obitelji? Mogu li suvremeni ljudi razumjeti govor Gospinih suza? Svatko će od nas razumjeti kada nas pritisne patnja", kazao je u propovijedi mons. Beretić i podsjetio okupljene na riječi sv. Ivana Pavla II., koji je prigodom posvete svetišta Gospe od suza u Siracusi 1994. godine rekao: „To su suze boli zbog onih koji odbijaju Božju ljubav. To su suze molitve majke koja daje snagu svakoj drugoj molitvi. To su suze nade koje natapaju tvrdoću srdaca".
Samom proštenju prethodila je trodnevnica, koja je započela euharistijskim klanjanjem u četvrtak, 26. kolovoza, dok je u petak bila obavljena pobožnost križnoga puta, a u subotu već spomenuto bdijenje.
Iako je proštenje i središnje događanje na Bunariću završeno, lik Majke Božje je trajno u svetištu i ono je otvoreno tijekom cijele godine. Hodočasnička godina počinje na Bijelu nedjelju (nedjelju iza Uskrsa) i traje sve do početka listopada, odnosno blagdana Kraljice svete Krunice.
Izvor: Hrvatska riječ (Željka Vukov)