Prije dvadeset godina u Srijemsku Mitrovicu je došla časna sestra Cecilija Tomkić. Rođena je u Janjevu gdje je provela i svoje djetinjstvo. Nakon završene osnovne škole odlazi u samostan u Đakovo gdje nastavlja svoje srednjoškolsko obrazovanje. Po završetku srednje škole započela je svoj postulat i novicijat, vrijeme bliže priprave za redovnički život. U novicijatu je običaj da časne sestre dobiju novo ime, ali joj je tadašnja provincijalna poglavarica rekla da zadrži svoje krsno ime jer joj ono baš dobro paše. Nosi ime svoje zaštitnice sv. Cecilije koja je ujedno i zaštitnica pjevača i svirača. Od kada je došla u Srijemsku Mitrovicu u župi vodi mješoviti zbor Sveta Cecilija, pomaže rad kulturno-umjetničkih društava, profesorica je klavira u glazbenoj školi i organizatorica festivala Sirmium music fest.
Rad u župi velika radost
„U samostanu u Đakovu polažem svoje prve redovničke zavjete, te odlazim u Zagreb gdje upisujem Institut za crkvenu glazbu na kojemu stječem zvanje profesorice crkvene glazbe“, započinje svoju životnu priču sestra Cecilija i dodaje: „Na preporuku mojih profesora odlazim u Njemačku na daljnje usavršavanje. Kako sam došla u Srijemsku Mitrovicu i ostala punih dvadeset godina, druga je priča. Neću reći da je to slučajnost, jer u životu nema slučajnosti, a napose ne u životu jedne redovnice. Moja prva dužnost, a ujedno i moja velika radost, je moja župa. Rad u župi, vođenje mješovitog zbora Sveta Cecilija je moja osnovna i glavna zadaća. Osim toga pripremam različite događaje i slavlja, kako zbor mladih tako i dječji zbor sv. Dimitrija. To me ispunjava i veseli. No, nije samo pjevanje i sviranje moj posao. Tu je i dramska sekcija, recitatori, te pripremanje različitih liturgijskih i drugih slavlja. Kroz ovih 20, a sada već 21 godinu, stvarno mogu reći da sam svašta radila. Organizirala sam različite radionice: likovne, radionice ručnih radova, izradu božićnih i uskrsnih ukrasa, izložbe… Pomagala sam folklornoj skupini pri HKC-u Srijem – Hrvatski dom, mađarskom, ukrajinskom i njemačkom društvu. Sviram više instrumenata, govorim više jezika. Je li to prednost ili nedostatak, ne znam“.
Najviše ju je veselio rad s djecom u dječjem župnom zboru. „U vrijeme kada sam počela raditi s djecom u Mitrovici gotovo da nije bilo dječjeg zbora. Nešto je slično imala moja kolegica u školi, ali ne u tom razmjeru. Naš je zbor brojio preko 60 članova. Puno smo nastupali na slavljima u župi, na zlatnim harfama, putovali smo po Hrvatskoj gdje god smo nastupali i ostavljali lijepe dojmove na sve. Velika mi je želja da taj zbor ponovno obnovim, a za to mi je potrebna pomoć, kako roditelja koji će podržavati svoju djecu i slati ih na pjevanja tako i financijska pomoć, jer sve to košta.“
Osim što je aktivna u župi, sestra Cecilija već dvadeset godina radi u glazbenoj školi gdje predaje klavir. „Kada je uveden vjeronauk u Srijemskoj Mitrovici, predavala sam vjeronauk u svim srednjim školama. U sestrinskoj zajednici u Srijemskoj Mitrovici nas je trenutno tri. Naš redovnički život ima svoja pravila i obaveze. No, za mene to nisu pravila i obaveze već moj život koji sam izabrala. Sretna sam i zadovoljna i iskreno rečeno ponosna. Danas nije lako biti redovnica i živjeti svoj redovnički život i poslanje, ali je lijepo.“
Život uz glazbu
Veliku pomoć joj u svemu u prvom redu pružaju njene susestre u zajednici. Podržavaju je u svemu što radi i često rade njene poslove u kući kako bi ona bila slobodna za obavljanje svih drugih poslova izvan zajednice. „S druge strane, župljani u župi, moje kolegice i moji đaci iz glazbene škole su moji anđeli, pomoćnici bez kojih ne bih mogla. Ideje mi nikad ne fale. Imam ih puno, ali bez pomoći i podrške drugih stvarno ne bih mogla. Ono što želim posebno istaknuti je molitva. Molitva je ono posebno što mi daje snagu. Nekad mi dan bude takav da od silnih obaveza i termina doslovce više ne znam kako se zovem, gdje sam i što radim. Sretna sam da u našoj kući imamo kapelicu gdje rado boravim i pri svakom izlasku i ulasku u kuću navratim u kapelu. Tako znam da je svaki moj korak i sve što činim s Božjim blagoslovom. Što su obaveze i poslovi veći, to više vremena posvećujem molitvi. Svjesna sam da po svojim sposobnostima i snagama sama ne bih mogla, ali s Božjom pomoću ide.“
Muzika je nešto što označava njen život. Kroz nju izražava svoja osjećanja, svoju radost ali i tugu. „Sjećam se da sam već s četiri godine oponašala brata koji je pjevao u čuvenom dječjem zboru Bijeli anđeli. Na moju veliku žalost nisam imala prilike biti član tog zbora, ali sam zato otkad pamtim bila članica kako župnog tako i školskog zbora, a sa sestrom orguljašicom sam učila svirati prve note. Orgulje i klavir su moja obaveza, moj posao. Flauta je moja ljubav, a gitara i bubnjevi su moja radost. Ono što ja doživljavam po muzici i kroz muziku pokušavam prenijeti i na sve one s kojima dolazim u kontakt na bilo koji način, kako u župi tako i u školi“, navodi sestra Cecilija.
Festival regionalnog značaja
Zajedno sa svojom kolegicom Margaritom Vujović svake godine organizira festival Sirmium music fest koji je pod ovim nazivom prvi puta održan prije šest godina. Ideja je nastala i počela se realizirati 2007. godine kao prvo školsko natjecanje klavira, da bi se veoma brzo raširilo i preraslo u Međunarodni festival pijanizma koji se pod tim nazivom realizira i danas. „Prilike u školi i situacija u gradu iziskivali su nešto puno veće. Osjetile smo da imamo potencijala za to, tako da smo uz svesrdnu pomoć Svetlane Milovanović, tadašnje zamjenice, a sadašnje gradonačelnice, počeli s organizacijom i realizacijom Sirmium music Festa. Malo-pomalo rastao je broj donatora i prijatelja festivala. Njegovu posebnost i veliki značaj ne samo za grad nego i za širu regiju prepoznalo je i Pokrajinsko tajništvo za kulturu pod čijim se pokroviteljstvom, kao i pod pokroviteljstvom Grada Srijemska Mitovica, festival i odvija. Veliku pomoć i podršku imali smo i iz Veleposlanstva R. Hrvatske u Beogradu kao i od ruskog veleposlanstva. Na prošlogodišnjem petom po redu natjecanju okupilo se oko 400 natjecatelja iz preko 90 glazbenih škola i akademija iz različitih zemalja. Natjecanje se odvijalo na tri lokacije u različitim disciplinama: klavir solo, klavir-duo, komorna glazba, te puhački instrumenti, a ocjenjivao je jedanaesteročlani međunarodni žiri. Naša je želja bila da uradimo nešto lijepo i veliko za ovaj grad, što nam je i uspjelo. Stvaraju se nova i lijepa prijateljstva i kroz muzičko druženje svi postajemo na neki način bogatiji, a naši su učenici dobili priliku biti sudionici jednog velikog međunarodnog kulturnog zbivanja.“
Iskustva s prošlogodišnjih festivala su veoma pozitivna, a osim velikih benefita za promociju grada, festival je prilika za upoznavanje velikog broja talentirane djece, od onih najmlađih uzrasta od 5 godina, do onih nešto starijih, preko srednjoškolaca, studenata, do ozbiljnih koncertnih majstora. Ove godine (2022.) Sirmium music fest će biti održan od 27. do 30. travnja. Očekuje se veliki broj sudionika, a novina ovogodišnjeg festivala bit će još jedna disciplina više – solo pjevanje.
Poslije dvadeset godina života u Srijemskoj Mitrovici kaže da je postala dio njega, da se tu osjeća lijepo, a da je tome u velikoj mjeri pridonijelo to što su je vjernici prihvatili od prvog dana. „Moram priznati da sam puno radila, ali sam i puno dobijala. Također želim istaknuti da nema razlike između moje rodne župe i župe gdje se sada nalazim. Možda zato jer sam u ovoj župi i u ovome gradu duže negoli sam bila u svojoj rodnoj župi. Karakteristično za male župe je to što su ljudi jednostavno jako povezani. Drže se zajedno, pomažu jedni drugima i sudjeluju u svemu“, kaže na kraju razgovora sestra Cecilija.
Izvor: Hrvatska riječ (S. D.)