Projekcijom nastalih ostvarenja i dodjelom diploma sudionicima u Tavankutu je u subotu, 16. rujna 2017. godine i službeno završena filmska radionica Kad se male ruke slože. Radionica je održana u lipnju ove godine, a imala je šesnaest polaznika – po osmero iz Subotice i Tavankuta. U pitanju su djeca koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku. Rezultat ovog desetodnevnog rada i druženja na tavankutskom Etnosalašu Balažević, kao sjedištu radionice, je ukupno pet uradaka. To su: kratki igrani film Tajna drvene kućice, dokumentarci Magareće godine i Priskakanje vatre, te film o tijeku i radu radionice Making of. Također, običaj priskakanja vatre obrađen je i u verziji novinarske reportaže.
Prikazanim „rezultatima“ zadovoljni su i organizatori i polaznici, a sudeći po pljesku, i publika na subotnjoj premijeri sačinjena od njihovih prijatelja, rodbine i školskih nastavnika.
Filmaški poticaj
Filmsku radionicu organizirala je Udruga za audiovizualno stvaralaštvo Artizana iz Zagreba, u suradnji s Hrvatskim nacionalnim vijećem, OŠ Matija Gubec i HKPD-om Matija Gubec iz Tavankuta te Inovativnom mrežom iz Subotice. Inicijator i voditelj projekta bio je Tavankućanin sa zagrebačkom adresom, redatelj Branko Ištvančić, a uz njega, mentori radionice bile su njegove kolege – Zoltán Siflis iz Subotice i Irena Škorić iz Zagreba.
„Imali smo lijep broj polaznika, među kojima i puno talentiranih, a napravili smo nekoliko kvalitetnih kratkih filmova koji su dobra osnova ukoliko se polaznici i dalje budu željeli baviti filmom“, kaže Branko Ištvančić. „Osim stvaranja filmova, djeca su se ovdje učila filmskoj kulturi te medijski opismenjivala. Željeli bismo da ovo bude poticaj da se ovdje formira kino klub, da nastane jedna ljetna filmska kolonija, gdje bi djeca i mladi snimali svoje autorske filmove, gdje bismo pronalazili neke nove mlade talente. Planiramo projekt nastaviti i idućih godina, nadam se da ćemo imati isto ovako lijep interes djece. Djecu sve više zanimaju suvremeni mediji, te je za njih ovo vrijedno iskustvo“, dodaje on.
Lijepa iskustva
Polaznici radionice su pokazali različita interesiranja, te smo tako dobili »male« kamermane, majstore za ton i svjetlo, glumce, scenariste...
Jedna od njih, Marija Šarčević napisala je scenarij za kratki film Tajna drvene kućice.
„Filmska radionica je bila zanimljivo i lijepo iskustvo. Volim gledati filmove, uglavnom strane. Na radionici sam napisala scenarij. Pišem priče, ali nisam još sigurna želim li se baviti filmovima u budućnosti“, kaže ona.
Dario Vojnić Hajduk se oprobao kao snimatelj. Snimanje ga, kako kaže, jako privlači i planira i dalje učiti o kameri ako bude imao prilike.
Glavna uloga u dokumentarnom filmu Magareće godine pripala je Valentini Ostrogonac. „Volim gledati filmove i bilo mi drago što smo i mi imali priliku napraviti jedan film. Imala sam tremu na snimanju, ali je sada više nemam. Mislim da ću nastaviti baviti se glumom jer su mi rekli da sam nadarena za to“.
Jedan od mentora radionice Zoltán Siflis je prije 30 godina radio u tavankutskoj školi i tamo vodio filmsku sekciju. A jedan od polaznika te sekcije bio je upravo Branko Ištvančić, njegov današnji kolega, suradnik i prijatelj.
„Branko je već u to vrijeme pokazivao veliku ambiciju i talent. Zanimljivo je da ja danas učim od Branka kojemu sam nekada bio mentor. Posebno se to odnosi na stvari vezane za filmsku tehniku. Jako je lijepo to što on ima potrebu vraćati se u sredinu iz koje je potekao i pomaže ju. Mislim da je ovom radionicom hrvatska zajednica obogaćena, jer nudi edukaciju iz jedne suvremene umjetničke discipline kakav je film“, kaže Siflis.
Djeca danas mogu gledati filmove svakodnevno, ali nemaju puno prilike vidjeti što se događa „iza kamere“. Tko zna, možda jednoga dana, kako navodi i Siflis, iz ove radionice iziđe neki novi Branko.
Angažirani dokumentarac
Subotnji program u Tavankutu priređen je u sklopu ovogodišnjeg Ciklusa hrvatskog filma u Vojvodini. U sklopu Ciklusa, sutradan smo u subotičkom Art kinu Lifka imali prilike pogledati dugometražni dokumentarac Neželjena baština autorice Irene Škorić. Angažiran i zanimljiv, film govori o devastaciji spomeničke baštine posvećene narodnooslobodilačkoj borbi na tlu Jugoslavije, a na primjeru nekoliko spomenika (Petrova gora, Veljun, Opuzen, Kamenska...) Naime, u Hrvatskoj je od 1990-ih godina srušen ili devastiran velikih broj spomenika i spomen obilježja te vrste, a među njima su i ostvarenja najviše umjetničke vrijednosti. Neki su srušeni namjerno iz ideoloških razloga, a neki su jednostavno prepušteni kao plijen trgovcima sekundarnim sirovinama. S obzirom da državna tijela praktički ne reagiraju na slučajeve devastacije ovih spomenika, film govori i o društvu koje se odreklo dijela svoje povijesti.
Irena Škorić kaže kako je cilj filma bio da se ukaže na loše stanje ovog spomeničkog naslijeđa i eventualno potakne njegova obnova. Ako ništa drugo, kako kaže, nakon njezina filma, koji uspješno „putuje“ po festivalima i uzima nagrade, o ovoj se temi u javnosti više priča.
„Ako se radi mog filma samo jedan spomenik obnovi, moja je misija ostvarena“, kaže ona.
Škorić ističe kako i dalje planira snimati filmove koji guraju „prst u oko“ javnosti. Zanimljivo je da je autor skladbe za film bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović, kojemu je ovo bio debi u domeni filmske glazbe.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)