U sklopu Dana biskupa Ivana Antunovića, 18. siječnja u pastoralnom centru Augustinianum u Subotici, održan je XXVII. Razgovor. Tema ovogodišnjeg susreta bila je Pedeset godina Subotičke biskupije – uređenje današnje crkvene hijerarhije u Bačkoj (1918. – 1968.) Predavanje je održao vlč. Dražen Skenderović, đakon, koji je nekoliko dana kasnije, 25. siječnja, zaređen za svećenika Subotičke biskupije. Na početku programa sve prisutne je pozdravio predsjednik Katoličkog društva Ivan Antunović vlč dr. Ivica Ivanković Radak, koji je podsjetio kako su Dani biskupa Ivana Antunovića uvijek nakon božićnih blagdana, te pozivaju na Razgovor o aktualnim temama.

Foto: KD Ivan Antunović

Crkvena hijerarhija u Bačkoj

U uvodnome dijelu predavač vlč. Skenderović govorio je o podjeli drevne Kalačko-bačke nadbiskupije, te je pojasnio kako su novim državnim granicama i druge nadbiskupije i biskupije bile podijeljene između dvije, pa čak i između tri novostvorene države. Samim time nastajao je problem upravljanja tim krajevima, kao i zategnuti odnosi među državama, te upravitelji biskupija nisu mogli odlaziti u one dijelove svojih dijeceza koji su ostajali u granicama drugih država. Takva situacija zadesila je i Kalačko-bačku nadbiskupiju. Kako je predavač iznio, potpisivanjem Trianonskog ugovora 4. lipnja 1920. godine stvorile su se mogućnosti za rješenja pitanja crkvene administracije. Do sklapanja Trianonskog ugovora vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca su zastupale privremeno uređenje crkvene administracije, kojima bi upravljali generalni vikari, a nakon sklapanja ugovora u Trianonu Ministarstvo vjera Kraljevine SHS je smatralo da se do sklapanja konkordata trebaju postaviti apostolski administratori.
„Kako je Katolička Crkva imala javni karakter u Kraljevini, strani državljani, u ovom slučaju biskupi iz drugih država, nisu mogli vršiti javnopravne čine na teritoriju novostvorene države. Sveta Stolica je prihvaćala ovakvo rješavanje statusa, ali ga nije htjela rješavati sve dok i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca ne ratificira Trianonski ugovor, što je učinjeno u rujnu 1921. godine“, kazao je Skenderović.
Bačka apostolska administratura sa sjedištem u Subotici uspostavljena je od strane Svete Stolice 1923. godine, a prvi administrator bio je Lajčo Budanović, tadašnji župnik subotičke župe sv. Terezije Avilske, koji je 1927. godine primio i biskupsko posvećenje.
Nakon ispunjenja brojnih kriterija, 25. siječnja 1968. godine Sveti Otac Pavao VI. na području Bačke administrature uspostavio je Subotičku biskupiju koja je utemeljena u buli Praeclarissima Pauli. Time je okončan proces obnove i ustroja crkvene hijerarhije na prostoru Bačke koji se nalazio u jugoslavenskom dijelu Bačke.
„Osnutkom Subotičke biskupije postavljeni su temelji novoga ustroja crkvene hijerarhije u Bačkoj. S jedne strane postojao je već dobar administrativni ustroj koji je postavio prvi upravitelj sa suradnicima, s druge strane nam je novi izazov koji povlači demografsko-vjerska situacija, koja nas tišti još od 1945. godine, a sve je više aktualna odlaskom vjernika u inozemstvo te malim natalitetom onih koji ostaju. Zasigurno slijede vremena kada ćemo morati porazmisliti o nekom novom unutarnjem ustroju naše biskupije, no taj izazov nije samo pred našom krajevnom crkvom, već i mnogim krajevnim crkvama u našem okruženju. To je naš povijesni izazov koji moramo rješavati“, zaključio je vlč. Dražen Skenderović.
Nakon predavanja razgovaralo se o aktualnom stanju u državi po pitanju katoličkih svećenika, te redovnika i redovnica, koje je nazočnima pojasnio tajnik Subotičke biskupije preč. mr. Mirko Štefković, rekavši kako u Srbiji još uvijek nije sve riješeno, te da je država na sebe uzela obvezu za mirovinsko osiguranje, ali na nivou minimalne plaće u Srbiji. Kada su u pitanju redovnici i redovnice, oni imaju samo osigurano zdravstveno osiguranje, bez mirovinskog. Po riječima Štefkovića, ovo pravo koristi trenutno 92 katolička svećenika.
Također, bilo je postavljeno pitanje ima li još nekih zapisa ili podataka o biskupu Budanoviću, na što je predavač odgovorio da u arhivu postoji samo jedna kutija u kojoj su čestitke i dvije štedne knjižice, te je dodao kako je o prvim biskupima Lajči Budanoviću i Matiji Zvekanoviću jako malo pisano i da ne postoje drugi dokumenti.
Zanimljivo je bilo i pitanje zašto se Subotička biskupija zove Subotička, a ne Bačka, kako je bilo predviđeno, samim time što je bila i Bačka administratura. Pojašnjeno je da je biskup Zvekanović u svoje vrijeme tražio od Vatikana da bude Bačka biskupija, ali predavač je iznio kako je praksa koju slijedi Sveta Stolica da se biskupije nazivaju po mjestu u kom je sjedište.
Tijekom rasprave bilo je i svjedočanstava ljudi koji se sjećaju i koji su bili bliski s biskupom Zvekanovićem, na što je predsjednik KD Ivan Antunović pozvao sve koji duže pamte da pišu o tome, da ostave zapisano za buduće naraštaje.

Spomenik Antunoviću i bista Kokiću

O projektu podizanja spomenika biskupu Ivanu Antunoviću, što je zajednički projekt Katoličkog društva Ivan Antunović, Hrvatskog nacionalnog vijeća i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata se govori već više godina, osobito ako tome pridodamo i bistu Alekse Kokića.
„Koliko smo na početku bili u strahu kako ćemo sve izvesti, jer su to naizgled bili nepremostivi koraci, sada smo već zaokružili drugi, od predviđena tri koraka. Kada kažem zaokružili, uvijek su financije ključne, ali ovoga puta su i one osigurane“, kaže Ivanković Radak.
Spomenik se sada nalazi u livnici Antal u Subotici, te su izliveni svi dijelovi. Slijedi sastavljanje, kako bi se kasnije radile završne faze obrade. Po riječima Ivankovića Radaka treći korak će biti manje zahtjevan od prva dva, i što se tiče nositelja inicijative, kao i odbora za podizanje spomenika na čijem je čelu mons. Stjepan Beretić, spomenik će moći biti podignut u ovoj godini. Problem koji se javlja kao mogući jest dozvola Grada Subotice.
„Zahtjev za podizanje ovoga spomenika smo poslali krajem prošle godine i jasno je da još nemamo dozvolu za to. No, zahtjev za podizanje biste Aleksi Kokiću predan je još prije godinu i pol, te je to sada postao politički problem. Inicijativa nosi hrvatski predznak i zbog toga ima poteškoća. Životu i djelu Alekse Kokića se pridodao i epitet, koji nije utemeljen i to će sigurno još potrajati. Nadamo se da to neće biti situacija i s Antunovićem.“
Podsjetimo, spomenik Antunoviću bi trebao biti postavljen na mjesto gdje je nekada bio spomenik Presvetom Trojstvu pored subotičke katedrale, a bista Aleksi Kokiću bi trebala biti postavljena ispred katedrale.
Osim spomenutih spomenika i biste, Društvo ove godine planira i urediti knjižnicu Ivana Kujundžića, koja se nalazi i nalazit će se u župi sv. Roka u Subotici.

Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)