Kada je prije desetak godina predsjednik KUD-a Hrvata Bodrog Željko Šeremešić osmislio manifestaciju Divanim šokački htio je potaknuti prije svega mlade da divanu svojom šokačkom ikavicom – kroz stihove i kratke skečeve. Tako je počelo u maloj dvorani Doma kulture. A onda je Bodrog prije šest godina ovu svoju manifestaciju proširio i na scenske prikaze monoštorskih običaja, a mala dvorana Doma kulture postala je tijesna za Monoštorce željne divana i prošlih vremena. Pokazali su Bodrogovi članovi koliko im znači Dunav, običaj berbe grožđa i pudarenje, kakva su nekada bila zimske prela, običaji tijekom žetve, kako se slavilo Petrovo, a ove godine kako su se u Monoštoru nekada slavili Adam i Eva i Badnje veče. I kako je to uvijek kada Bodrog priprema svoje programe i manifestacije, vodi se računa o svakom detalju: nošnji, govoru, scenskom prikazu i samoj pozornici koja vjerno oslikava vrijeme i priču.
Adam i Eva i Badnje veče
U prvom dijelu programa prikazano je kako su se u selu slavili imendani Adam i Eva i čestitao Badnji dan.
„To se obično radilo prije podne, jer se popodne više nije odlazilo od kuća. Po kućama su išli momci, susjedi, muška rodbina. Nosili su jabuku za čestitanje, a kazalo se ‘iđem slaviti’. Tako se radilo i u druge dane kada su imendani, a Badnji dan se eto poklapa s Adamom i Evom, pa smo u prvom činu ovog našeg programa pokazali taj dio običaja. U nastavku programa prikazali smo kako se u Monoštoru nekada, oko 50-ih godina prošlog stoljeća, slavilo Badnje veče. Nije tada u selu još bilo struje već su se koristile lampe na ‘pitriol’. Tako smo mi i započeli ovaj drugi dio programa. U mraku, samo uz svjetlo ‘pitriolki’. Ali nekih velikih običaja za Badnje veče u Monoštoru nije bilo, jer su Monoštorci više značaja pridavali crkvi i molitvi, a sami običaji u obitelji bili su skromni“, kaže Marija Šeremešić, koja je s Anitom Đipanov-Marijanović jedna od autorica scenskog prikaza.
Za Badnje veče kuhala se papula i perke, jer se riblji paprikaš za Badnje veče počeo kuhati tek koncem 60-ih godina.
„Palila se jedna svijeća, ali se u kuću unosila slama, amovi, šenik sa žitom. Kada se slama unosila, govorilo se ‘pi–pi, ko–ko’ da bude nagodinu jaja, da bi kvočke sjedile na jajima i da bi se legli pilići domaćica kuće morala je malo sjediti. Amovi su se unosili da bi se stoka plodila. Žito u šeniku da bi bilo ‘kruva’. Sve su to običaji vezani za vjerovanje u bolju godinu, svaki Božić je donosio novu nadu u manje tegoban život, jer Šokci su živjeli u stara vremena teško. Običaji su oslikavali želju za boljitkom, za boljom godinom koja dolazi“, kaže Šeremešićeva.
Na Badnje veče u kuću se unosila grana, a unosio je netko od mlađih susjeda ili rodbine prekriven bijelim čaršavima da se ne prepozna.
„Kitila se ta ‘grana’ orasima umotanim u staniol, a umjesto salon bombona u staniol se umotavao izrezani kukuružnjak. Pod granom su bile suve šljive i pečena ‘bundiva’. Na salmi smo spavali do ponoći i onda se dizali i išli na polnoćku“, prisjetila se Božića iz svojeg djetinjstva Anica Zetović.
Zaboravljeni običaj
„Jedan od glavnih ciljeva ove naše manifestacije je oživljavanje nematerijalne kulturne baštine kroz ikavicu. Ovakav običaj svaljenja Badnjaka u Monoštoru se izgubio sredinom prošlog stoljeća. Zato je moja ideja bila da ove godine prikažemo baš na manifestaciji Divanim šokački kako su se nekada slavili Adam i Eva i Badnje veče. Uz pomoć Marije Šeremešić tako smo uradili scenski prikaz ovog običaja. Dočarali smo na pozornici cijeli Badnji dan. Od ranog jutra, na Badnji dan kada su se cure ‘sprimale na zornicu’. Pjesma Zazivam vas svekolike pjesma je koja se pjeva samo na posljednju zornicu ujutru na Badnjak, a Kraljice Bodroga inače u svom repertoaru imaju tu pjesmu“, kaže Anita Đipanov-Marijanović i dodaje da je kroz pripremu ovog scenskog prikaza obilježavanja Adama i Eve i Badnje večeri i sama nešto novo naučila.
„Tradicionalni pozdrav u Monoštoru nekada je bio ‘Čestiti vam Bog i Božić i mlado lito’, tako se čestitao čitav taj dan. Što se tiče starih pjesama, Kraljice ih i inače imaju na repertoaru i mislim da je najteže bilo uraditi podjelu uloga i svladavanje nekih radnji na pozornici koje nama nisu uobičajene“, kaže Anita.
Čuli su se i na ovom Šokačkom divanu stihovi Željka Šeremešića, Marije Šeremešić, Kate i Antuna Kovača, Ivana Andrašića, Josipa Dumendžića Meštra, a na zanimljiv način Ivan Ćosić Bukvin dočarao je božićne običaje iz Vrbanje prije stotinjak godina iz pera knjiženice Mare Švel Gamrišek.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
