Blagdan sv. Franje (4. listopada) u nekim davnim godinama prošloga stoljeća bio je vrijeme kada se u Hrvatskom domu održavao Divojački vašar. Bila je to igranka na kojoj su mladi plesali i veselili se, a stariji, uglavnom majke koje su na igranku dopratile svoje cure, sjedili su sa strane, gledali i birali buduće zetove. Negdje s kraja sedamdesetih godina prorijedile su se igranke i nestali mnogi lijepi običaji, među kojima i Divojački vašar. „Moj prvi Divojački vašar bio je kada sam imala 16 godina. Na igranku sam došla s roditeljima. Momci su birali cure, ali i nane su birale zetove. Običaj je bio da svi na igranku dođu obučeni u novo ruvo. Rado se prisjećam tog vremena i drago mi je da su naše mlade cure organizirale ponovno Divojački vašar s revijom frizura, džega i marama“, kaže Marija Maširević.
Divojački vašar, koji je održan 4. listopada 2015. godine, organizirale su članice folklorne sekcije Nazora, koje su se odlučile za prikaz frizura i pokrivala za glavu koje su nosile bunjevačke Hrvatice. Marame i džege često su u sjeni raskošne nošnje bunjevačkih Hrvata i to je razlog zašto se ove godine na Divojačkom vašaru želio akcent staviti na taj dio bunjevačke nošnje, ali i svakidašnje odjeće. „Jest da nam je ovo prvi puta da mi mlađi organiziramo ovakvu manifestaciju, ali uz pomoć starijih članova društva, prije svega Vesne Čuvardić, naših baka, ujni, teta, mislim da smo uspjeli napraviti jednu lijepu reviju. Mi mladi o Divojačkom vašaru slušali smo u našim obiteljima kao o lijepom običaju, tako da ima večeras i malo treme jer su tu naše majke i nane koje pamte onaj nekadašnji Divojački vašar“, kaže Lidija Firanj.
Jedna od sudionica revije bila je Kristina Pekanović, mlada udana žena. „Ruvo i džega su od stare majke i stari su više od 50 godina. Rado oblačim nošnju i staro ruvo koje se nekada nosilo. Uživam u tome i s obzirom da sam aktivna u folkloru, želim na ovaj način dati primjer mlađima“, kaže Kristina.
Divojacki vašar održan je poslije višegodišnje pauze 1988. godine, zatim 1993. i 1994. godine, kao i 1997. godine. Uslijedila je potom pauza duža od jednog desetljeća. Klub ljubitelja biljaka Za sreću veću ponovno je Divojacki vašar organizirao 2001. i 2012. godine.
A kada se kakva frizira ili pokrivalo nosilo točno se znalo. Tako su djevojčice nosile razdijeljenu kosu i dvije pletenice, dok su malo starije djevojčice nosile jednu pletenicu. Kada bi se cure zadjevojčile, kosu bi i dalje plele u pletenicu, koju su savijale u punđu. Poslije udaje cura bi na glavu stavljala džegu i do kraja života nije više išla gologlava. Prve godine bračnog života mlada snaša je nosila bijelu džegu. Poslije toga nosila se crna ili neka druga tamnija boja. Džege su često bile ukrašene zlatnim ili srebrnim vezom, a bila je i obveznim dijelom bunjevačke nošnje.
Mnogo češće nego džege nosile su se marame, a bunjevačke Hrvatice su prepoznatljive po specifičnom povezivanju marama, što ih je, uz njihovo ponosito držanje, izdvajalo. Da bi marama imala držanje, u maramu se stavljala papirnata forma koja je bila u manjoj bijeloj, uštirkanoj marami. Pri povezivanju marame sa svake strane pravile su se četiri jednake mrske. Naravno da se vodilo računa da se boja marame i šare usklade s ruvom koje se nosilo. Sve to pokazano je na reviji na kojoj su članice folklorne sekcije ponosito pokazale frizure, marame i džege, a dio tog blaga očuvanog o obiteljima somborskih bunjevačkih Hrvatica pokazan je na izložbi.
„Marame i džege dobila sam od svekrve i suprugove tete, da ih čuvam i ostavim onima mlađima“, kaže Janja Pekanović. Zanimljivo je bilo vidjeti i kakve su frizure i pokrivala za glavu nosile Šokice u Beregu, što su pokazali gosti iz Berega, članovi HKPD Silvije Strahimir Kranjčević.
Program su upotpunili i mladi Nazorovi tamburaši. A kao i na nekadašnjem Divojačkom vašaru večer je završena plesom, ali ovoga puta ne tako veselom i brojnom kakve su nekada bile igranke u Hrvatskom domu.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
