Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u partnerstvu s Filozofskim fakultetom iz Osijeka realizirao je projekt Nematerijalna kulturna baština Hrvata u Srbiji u funkciji razvoja i suradnje koji je financiran od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU Republike Hrvatske.
Koordinatorica projekta v. d. ravnateljice ZKVH-a Katarina Čeliković je istaknula kako je projekt od prioritetne važnosti za Hrvate u Vojvodini, u Srbiji, jer se njime jača suradnja s Hrvatskom u ostvarivanju vlastitih razvojnih potencijala napose u kulturnom i društvenom životu. Važnost se ogleda u potrebi istraživanja i ukazivanja na zajedničke temelje nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji s matičnom domovinom. Ovim je projektom bilo važno istražiti, popisati, stručno obraditi i izraditi registar nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji te ga promovirati među pripadnicima Hrvata u Srbiji i Hrvatskoj.
Jedan od prioriteta bilo je tehničko opremanje hrvatskih udruga kulture koje su nositelji određenih elemenata nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji kako bi i nadalje mogle raditi na njenom očuvanju. Važno je bilo ojačati kulturni i narodni identitet te potaknuti kulturno-umjetnički amaterizam hrvatskih zajednica koje održavaju neko nematerijalno kulturno dobro. Tijekom realizacije projekta važno je bilo osnažiti i medijsku vidljivost hrvatske zajednice u Srbiji i Hrvatskoj, posebno u segmentu nematerijalne kulturne baštine.
Zašto se u ovaj projekt uključio Filozofski fakultet, koliko znanstvenici s ovog fakulteta mogu pomoći u istraživanju i očuvanju kulturne baštine i identiteta Hrvata u Vojvodini teme su o kojima smo razgovarali s dr. sc. Ivanom Trojanom, dekanom Filozofskog fakulteta u Osijeku.
Filozofski fakultet u Osijeku i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata potpisali su početkom ove godine Ugovor o znanstvenoj suradnji. Filozofski fakultet bio je inicijator te suradnje. Veliki je to korak za Hrvate u Vojvodini, a što on znači za Vaš fakultet?
Kako Filozofski fakultet u Osijeku želi imati snažan odjek u cjelokupnoj hrvatskoj zajednici, koristeći visokostručne resurse kojima raspolaže u vidu znanstvenog i stručnog kadra, privilegirani smo što smo mogli participirati u tako jednom vrijednom projektu koji će pokušati sačuvati kulturni identitet Hrvata u Vojvodini zajedno s našim partnerom na terenu, Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata. To je po mojim shvaćanjima jedna od temeljnih misija centralne visokoobrazovne institucije humanističkog predznaka u našoj regiji.
Što konkretno podrazumijeva ova suradnja?
U praktičnom smislu se Filozofski fakultet u Osijeku stavio u cijelosti na raspolaganje kako bi pokazao i dokazao do jučer neupitno: nazočnost hrvatskog nacionalnog bića i jačinu kulturno-društvenog utjecaja na prostoru Vojvodine, a što se perfidno dovodi u pitanje od strane pozicija moći u Srbiji. Povjesničari i filolozi s Filozofskog fakulteta sudjeluju aktivno, ali staloženo i argumentirano u raspravama u kojima druga strana pokušava relativizirati utjecaj hrvatske kulturne misli na prostoru Vojvodine. To se čini, za početak, popisujući i raščlanjujući našu kulturnu baštinu što je i bila prva dionica naše suradnje koju smo uspješno zgotovili i prezentirali prošloga mjeseca.
Projekt Nematerijalna kulturna baština Hrvata u Srbiji u funkciji razvoja i suradnje, koji je financiran od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU Republike Hrvatske, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata je proveo u partnerstvu s Filozofskim fakultetom iz Osijeka. Bili ste na izložbi u Subotici. Vidjeli ste bogatstvo kulturne baštine Hrvata u Vojvodini/Srbiji. Otvara li to prostor za nova istraživanja, tematiziranje na studijama na Filozofskom fakultetu?
Baš kako sam i kazao, to je početak. Sada ide onaj nešto mirniji, hermetičniji, znanstveniji dio posla u kojem se prikazuju ishodišta, početci i razvijanje naše baštine kako nijednog trenutka ne bi bilo spora o čijim kulturnim proizvodima je riječ. Ta naša baština itekako ima nacionalno-kulturno izvorište i predznak te je potrebno tu činjenicu argumentirano iznijeti u javnost u nadolazećim raspravama i simpozijima.
Hrvati iz Vojvodine imali su svoj dan u Osijeku, a jedan dio programa održan je upravo na Filozofskom fakultetu. Predstavljen je časopis Književna revija, gdje je svoj prostor dobilo i poglavlje Suvremeno dijalektalno pjesništvo na novoštokavskoj ikavici među Hrvatima u Bačkoj. U Bačkoj Hrvati moraju iznova dokazivati cjelovitost svoga jezika, njegovu baštinu ali i trajanje u suvremenosti, a time onda i opstojnost svoga nacionalnog identiteta na prostoru u kojemu su ukorijenjeni stoljećima. Koliko im u tome mogu pomoći i već pomažu znanstvenici s Filozofskog fakulteta?
Humanistički i društveni znanstvenici s Filozofskog fakulteta u Osijeku sačinjavaju onu izrazito bitnu sekundarnu aktivnost, nakon popisivanja hrvatske kulturne baštine, a koja se ispoljava u znanstveno argumentiranoj obradi uočenih predložaka. Kao i predstavnik nakladnika Književne revije, osječkog Ogranka Matice hrvatske, mogu reći da mi je predstavljalo veliko zadovoljstvo kada su profesor Tomislav Žigmanov i kolegica Tatjana Ileš, urednica Književne revije postigli dogovor oko objelodanjivanja književne produkcije vojvođanskih Hrvata u tom našem najdugovječnijem časopisu za književnost i kulturu. Kako dobro poznam spomenutu produkciju, znao sam da će taj broj Revije imati posebnog odjeka unutar hrvatske kulturne zajednici u matičnoj zemlji, ali i koliko će pomoći našim ljudima u Vojvodini pri ovoj dodatnoj, nametnutoj potrebi za ovjerom svoga nacionalnog i kulturnog identiteta.
Osim sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata, surađujete li s institucijama Hrvata u drugim državama?
Aktivno surađujemo s hrvatskom zajednicom i u Mađarskoj gdje je, nažalost, situacija još i gora nego što je u Vojvodini. Ondje se na još jedan perfidniji, sustavniji i dugotrajniji način pokušava zakriliti hrvatski kulturni i društveni glas. Te frekventno i s našom zajednicom u Bosni i Hercegovini, snažno surađujući s Filozofskim fakultetom u Mostaru.
Sedam visokih učilišta iz Hrvatske otvorilo je svoja vrata mladim Hrvatima izvan Hrvatske. Među njima je i Sveučilište u Osijeku. Ima li Hrvata iz Srbije na Filozofskom fakultetu?
Tek nekolicina. A kao dekan ulažem izuzetne promidžbene napore da se što više mladih ljudi iz Vojvodine obrazuje na Filozofskom fakultetu u Osijeku te sa stečenim znanjem vrati svojim kućama i aktivno, prosvjetno i znanstveno stručno sudjeluje u kulturnom, društvenom i znanstvenom životu Vojvodine. To je najbolji način da se naš glas čuje. Neka ove rečenice jasno oglase poziv trenutnim srednjoškolcima da dođu na osječki Filozofski. Vjerujte, Osijek je grad po mjeri studenata, a Filozofski fakultet svojim radom pokušava pokazati kako je elitna humanistička i društvena institucija u Hrvatskoj.
Profesori Filozofskog fakulteta, prije svega Odsjeka za hrvatski jezik i književnost, često sudjeluju na znanstvenim skupovima, suradnici su u zbornicima, dovode studente na terenska istraživanja među Hrvate u Vojvodinu. Koliko je obostrane koristi od toga?
Zapravo je altruizam i osjećaj pripadnosti ono što se cijeni i razvija na našoj visokoobrazovnoj instituciji. Tome valja pridodati i moguću znanstvenu profilaciju te širenje perspektive i znanstveno napredovanje.
Na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost je Katedra za hrvatsku jezičnu povijest i hrvatsku dijalektologiju. Upravo znanstvenici s te katedre su česti suradnici na projektima Hrvata u Vojvodini. Potiče se kroz ovu katedru proučavanje književnojezične povijesti i očuvanja baštine. Ima li tu prostora za dijalekte i baštinu Hrvata u Vojvodini kao zajedničkog panonskog prostora?
Znam da vrsni povjesničari jezika i dijalektolozi s Katedre zajedno sa svojim zainteresiranim studentima aktivno već duže vrijeme surađuju s kolegama u Vojvodini u procesu očuvanja nacionalnog identiteta s posebnim osvrtom na njegov fundament – a to je jezik.
Osim što ste dekan Filozofskog fakulteta, predsjednik ste i Ogranka Matice hrvatske u Osijeku. U tijeku su Dani Matice hrvatske u Osijeku. Vrijednost Matice hrvatske danas tema je o kojoj ste, uz Miru Gavrana, predsjednika Matice hrvatske, govorili na konferenciji prošlog tjedna. Što je Matica hrvatska danas?
Matica hrvatska je naša prastara i prevrijedna, za realizaciju i očuvanje hrvatskog kulturnog sadržaja i misli presudna kulturna organizacija, koja je odigrala jednu od vodećih rola i unutar samog procesa hrvatske državotvornosti. Dijelim taj senzibilitet s mojim kolegama članovima osječke Matice hrvatske koji su uspješni unutar svojih strukā, vrsnim predstavnicima srednje i mlađe generacije humanistički i društveno orijentiranih obrazovnih institucija te kulturnih udruga. Upućen sam i na trenutke opčinjen vrhunskim estetskim dosezima hrvatske književnosti i umjetnosti za koje je Matica hrvatska u prošlosti bila mecenom i mentorom, koja je svjesna i upoznata s trenutnim položajem Matice hrvatske unutar hrvatskog društva i njezinim recentnim kredibilitetom, ali – najvažnije – koja zuri u budućnost i idealistički je uvjerena kako se s obrazovanjem, inteligentnošću, mudrošću, inventivnošću temeljenoj na priznavanju različitosti, demokratičnosti i etičnosti može doprinijeti repozicioniranju humanističke poruke i vrijednosti u središte svih budućih društvenih aktivnosti u nas. Pri tom dakako nisam nimalo inventivan. Oko sličnih misli su bili okupljeni Draškovićevi prijatelji i kolege u veljači 1842. godine.
Na Filozofskom fakultetu između ostalog držali ste kolegij Nova hrvatska književnost. Da ovaj razgovor završimo pitanjem kakva je sada književna scena i knjiška produkcija u Hrvatskoj?
Iako dekan, zadržao sam mogućnost predavanja studentima jer obožavam svoju nastavnu aktivnost. Smatram je svojom temeljnom djelatnosti i pokušavam biti kroz svoj znanstveni rad što pripremljeniji, upućeniji i time sigurniji pri konverzaciji sa studentima književnosti. A što se suvremene književne scene u Hrvatskoj tiče, ona nikad nije bila aktivnija, produktivnija, ali istovremeno, i zbog toga, eklektičnija i heterogenija. Za razložniju raspravu trebalo bi nam na desetke brojeva vrijedne i nikada potrebnije Hrvatske riječi.
Izvor: Hrvatska riječ (Zlata Vasiljević)
