Međunarodni kazališni festival u Vitezu traje četiri godine, a za te četiri godine Nazorovi glumci bili su gosti čak tri puta. Dokaz je to prijateljstva koje ih vezuje od prvog susreta. A tom prijateljstvu svjedočila sam i sama, jer su me Nazorovi glumci pozvali da budem dio njihove ekipe za Vitez. Srećom, samo one prateće, a ne i glumačke. A putovati satima s Nazorovim glumcima znači biti svjedok njihovih dijaloga iz predstave, komentiranja raznih situacija s pozornice, prijašnjih gostovanja. Ne znam je li tako i s onim profesionalnim glumcima, ali ovim somborskim amaterima gluma je baš ušla pod kožu. Da nije tako, ne bi istrajavali, neki i duže od desetljeća, i ne bi u malom prstu držali tekstove uloga i iz predstava koje nisu igrali barem nekoliko godina. Onima koji se tek uhodavaju u ovom glumačkom svijetu, a takvih je nekoliko u ekipi, entuzijazam pojedinaca može biti samo motivacija više da istraju na daskama koje život znače, pa makar to bile i one amaterske.

Pljesak za Nazorove glumce

U Vitez su članovi Nazorove dramske sekcije išli, što bi se reklo na sigirno, odnosno s predstavom koja je dobro uigrana i koju gledatelji provjereno dobro primaju. Poklopio se prijemčiv tekst Matora dica Marjana Kiša koji je baš sjeo Nazorovoj ekipi i eto dobitne kombinacije. Devet izvođenja za devet mjeseci u Vojvodini, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Posljednje izvođenje, ovo u Vitezu, kažu, bilo je njihovo najbolje izdanje, poslije onog na Zonskoj smotri u Crvenki. 
„Pamtim da su na nekim izvođenjima gledatelji pljeskali tijekom predstave, ali ne pamtim ovako dug pljesak na kraju. I ne samo pljesak, već su gledatelji pljeskali stojeći. To nam se još nije desilo“, kaže Klara Oberman. 
„Zadovoljna sam kako smo sve odradili danas. Držali smo tempo tijekom cijele predstave. Zadovoljna sam, jer su se do sada dobro uigrali i glumci koji su nam se kasnije pridružili“, kaže Jolika Raič. 
Sofiji Vuković, koja je u ulozi kćeri koja o udaji još ni ne razmišlja već o dobrom provodu, nije bilo teško da iz Sombora tegli i lopatu i đubre, što joj pomaže da tijekom predstave na plastičan način dokaže kakvu manu ima njen nesuđeni đuvegija Roka. 
„Stigli smo na vrijeme tako da smo se mogli odmoriti, na miru pripremiti scenu, jer naravno mi to radimo sami. A kada sve dobro krene, to ponese i nas i onda do kraja sve ispadne onako kako baš i treba. Dok su ostali glumci na sceni, ja stalno pratim dešavanja na pozornici, jednostavno da bih u kontinuitetu bila u predstavi, bez obzira što se taj dio predstave odvija bez mog sudjelovanja“, kaže Sofija.
„Ideja je prvo bila da Mikica svog druga Šanjiku zove telefonom, ali se nekako bolje činilo da se Šanjika ipak pojavi na sceni. Kako nije bilo glumca, ponudili su mi ulogu i eto tako i mene na pozornici“, kaže Josip Oberman uz šaljivu opasku da sada prvi puta intervju daje kao glumac. 
A svoju, iako sporednu ulogu, ozbiljno je shvatio, pa se sam pobrinuo da lik Šanjike dočara i svojim izgledom i gegovima na pozornici. Uz starije glumce uhodava se i najmlađi član Nazorove dramske družine, šesnaestogodišnji Miloš Gaćeša. 
„Pridružio sam se u siječnju, dakle predstava je već bila postavljena, igrana. Prvo sam naizmjenično glumio s Markom Lončarom, a sada sam sam u ulozi sina Mikice. Sve bolje i bolje se uigravam. Jeste na početku bilo malo treme, ali i to se kroz igranje prevlada“, kaže Miloš. 
A s obzirom na to da je angažiran i u Oporuci, komadu koji poslije deset godina Nazorova dramska sekcija ponovno postavlja na scenu, tih razgovora za medije bit će još.
Uz pobrojane glumce u predstavi igraju i Zvonimir Lukač, Dragana Gaćeša i Antun Kovač.

Dragi prijatelji

Više nego dobar domaćin ovoj glumačkoj ekipi bio je Ivan Sajević, voditelj Gradskog kazališta mladih u Vitezu. Njegova energija, predanost i entuzijazam primijete se na „prvu loptu“, pa i ne čudi što se Ivan može pohvaliti dramskom ekipom od čak stotinjak članova. 
„Gradsko kazalište mladih u Vitezu s našim prijateljima iz Sombora surađuje već od našeg prvog festivala, a kontakt smo uspostavili u Hercegovcu na Danima hrvatskog pučkog teatra. Kada smo osmišljavali Dane hrvatskog kazališta, ideja nam je bila da u programu sudjeluju ne samo kazališta iz Bosne i Hercegovine već i iz okolnih zemalja i to kazališta koja rade predstave na hrvatskom jeziku. U tu priču uklopio se HKUD Vladimir Nazor i sada već poslije toliko gostovanja postali smo pravi prijatelji i uzajamno razmjenjujemo posjete, ne samo na naše zadovoljstvo već i na zadovoljstvo gledatelja u Sombori i Vitezu“, kaže Sajević.
Gradsko kazalište mladih ima stotinjak članova od pet pa do 32 godine, a glumci su podijeljeni u osam grupa. Godišnje se pripremi između šest i osam premijera, a nastupa je stotinjak. 
„U samom Vitezu bude godišnje oko 25 nastupa, a ostalo su gostovanja. Nisu to samo predstave već i manje kazališne forme. Što se tiče financiranja, mogu reći da nemamo neku veliku potporu lokalne zajednice, ali imamo potporu Županije i naročito Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, koji su na neki način bili i inicijatori ovih naših dana hrvatskog kazališta. Osim toga, uz njihovu potporu obnovili smo zgradu u kojoj je Gradsko kazalište mladih“, kaže Sajević. 
Kao pravi domaćin na najbolji način ugostio je prijatelje iz Nazora, s kojima će novi susret imati u Somboru tijekom listopada. 

Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)