Vesele boje tvoje i moje, kada se spoje nebo oboje... Upravo je tako i bilo kako pjeva u pjesmi Ljiljana Jelaska, spisateljica za djecu i mladež iz Petrinje. Književnica je otvorenog srca doputovala u Vojvodinu početkom mjeseca prosinca 2015. godine, gdje je boravila tri dana. Već prvoga dana, 7. prosinca, susrela se s djecom koja nastavu pohađaju na hrvatskom jeziku u Subotici. Učenici osnovnih škola Matko Vuković, Ivan Milutinović i Sveti Sava družila su se u dva termina s ovom veselom i kreativnom spisateljicom u čitaonici Gradske knjižnice u Subotici. Neki su odmah po završetku susreta potražili njezine knjige na policama knjižnice kako bi pročitali do kraja priču o četrnaestogodišnjoj Emi iz Zagreba iz teen romana Leti, leti.
Drugoga dana tempo je bio još gušći, ali naša gošća je s velikom radošću odlazila na susrete s djecom jer je iskreno željela susresti se sa svima. Tako se 8. prosinca, najprije družila sa svim mališanima iz vrtića Marija Petković Sunčica i Marija Petković Biser iz Subotice, Petar Pan iz Tavankuta i Bambi iz Male Bosne koji su se okupili u Subotici da pričaju o Anatomiji, te otkriju Vesele boje tvoje i moje. O, kako je bilo krasno biti u ovom društvu. Vrijeme je brzo proteklo, ali moralo se ići dalje.
Ljiljana Jelaska je tog popodneva održala još dva susreta. Najprije u Maloj Bosni, gdje je razgovarala s učenicima OŠ Ivan Milutinović, a potom i u Tavankutu gdje su se uz domaćine priključili i učenici viših odjela OŠ Vladimir Nazor iz Đurđina.
Nakon dva bogata dana i pet interesantnih susreta s djecom iz Subotice, Male Bosne, Đurđina i Tavankuta, književnica Ljiljana Jelaska posjetila je djecu u Vojvodini koja slušaju predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. U pratnji Bernadice Ivanković iz Gradske knjižnice Subotica i Jasne Vojnić iz Hrvatskog nacionalnog vijeća posjetila je Sontu, gdje su je dočekale vesele i nasmijane učiteljice i djeca raspoložena za druženje i pjesmu. Malo je recitirala Ljiljana, a malo su pjevali učenici. Bilo je tu pjesama o prijateljstvu, uvrijeđenom slovu, zečjim repićima, pijetlu, žabi, mačku, mrazu... i da ne redam dalje. Čule su se i interesantne priče o anatomiji, dijelovima našeg tijela koji polude kad se zaljubimo i svašta ponešto. I tako pjesma po pjesma, tekst po tekst susret je protekao za tili čas. Nije se bilo lako razdvojiti jer svima nam je bilo lijepo.
No, da bismo se ponovno susreli moramo se najprije rastati. Kako bi bio lakši dogovoreno je da se ponovno vidimo kada izađe nova knjiga (koja je trenutno u tisku i govori o trgovini djecom), a do tada će učenici recitirati Ljiljanine pjesme jer im je ona darovala svoje knjige za školsku knjižnicu. Lijepo je kad možeš uživo razgovarati s književnicom, veoma poticajno, ali i za trajno sjećanje. Tko zna, možda je njen dolazak pomogao nekom od djece da se osmjeli i samo počne pisati. Vrijeme će pokazati.
Susret sa spisateljicom organizirala je Gradska knjižnica Subotica uz potporu Hrvatske matice iseljenika, Grada Subotica, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatskog nacionalnog vijeća.
Izvor: Hrvatska riječ (B. I.)