Zacijelo su kad su Matija Poljaković i Balint Vujkov pripremali scenografiju za povorku Dužijance 1968. godine imali „ispred sebe“, u mislima, povorku koja je bila organizirana 1936., u spomen na 250 godina dolaska Bunjevaca u ove krajeve. Nakon jednog od najtežih poljoprivrednih poslova – prikupljanja žetve, koju je trebalo obaviti u što kraćem roku, prišlo se i zahvali Bogu za obilan rod i osiguran kruh za sljedeću godinu. Organizacijski odbor za Dužijancu okupio je i staro i mlado za ovu priredbu. Dužijanca se manifestirala svečanom povorkom koja je bila posvećena ogromnom trudu vrijednih i umornih risara za obavljenu žetvu. Sve je obavljano u veselju i razdraganosti, zaboravljajući na brigu i velike napore u žetvi.
Agilni članovi Organizacijskog odbora, na čelu s Markom Peićem, uz svesrdnu pomoć predsjednika Skupštine grada Károlya Bagija te Antuna Milodanovića Dele, Antuna Kopilovića Šogora, uspješno su organizirali manifestaciju uz pomoć direktora poduzeća koji su za izvođenje ove grandiozne zamisli osigurali punu podršku. Skupština općine, Agrokombinat, Aurometal, Birografika, Gorenje Sever, Nova brazda, 29. novembar, Pionir, Fidelinka, Ravnica, Palić-ugostiteljsko poduzeće, Subotičke novine, Zorka, Zajednica kulture i drugi (oko 65 poduzeća) obilno su svojim sredstvima pomogli ovu manifestaciju.
Okupljanje sudionika manifestacije je bilo na subotičkom Hipodromu odakle je krenula povorka na čelu s barjaktarem i stigla je na glavni trg, gdje je bila postavljena svečana tribina Kazališta, a salaš 
ispred Gradske knjižnice, gdje se odvija scenografija predaje kruha od novog žita predsjedniku Skupštine općine. Domaćini salaša su bili Geza Kopunović i Katarina Kaća Bačlija. Bandaš i bandašica su bili Grgo Kujundžić i Marija Dulić. Barjaktar ispred velike povorke je bio Antun Mukić. U svečanoj povorci je sudjelovalo više od 1.300 sudionika, a povorkom je rukovodila ekipa od tridesetak ljudi. Povorku je pratilo građanstvo duž cijelog Somborskog puta, ponegdje i po njih šestero-sedmero u špaliru. Kada je barjaktar na čelu povorke stigao na glavni trg, kraj povorke je tek polazio s Hipodroma.
Dopuna članku: Svečana povorka
U broju 799 od 10. kolovoza 2018. g. objavili ste članak pod nazivom: Svečana povorka, od člankopisca Ljudevita Vujkovića Lamića, potkrijepljen impresivnim slikama. Riječ je o Dužijanci 1968., vjerojatno iz razloga što je ove godine 50. obljetnica te veličanstvene i do tada neslavljene Dužijance. Pamtim to, jer sam te godine bio kapelan u svetoj Tereziji i za vjerski dio Dužijance glavni organizator. Upravo bih htio izraziti žalost što je ovaj članak jednostrano prikazao tu veličanstvenu manifestaciju, i to baš u bitnom njezinom dijelu. Potpuno je ispušten glavni dio Dužijance, a to je onaj vjerski koji se dogodio u katedrali-bazilici sv. Terezije na Veliku Gospu 15. kolovoza s početkom u 10 sati. Bez toga dijela Dužijanca ne bi bila to što jest, jer je ona motivirana, inicirana i prije ove Dužijance 57 puta slavljena kao ZAHVALNOST BOGU ZA KRUH SVAGDAŠNJI. (Počeo je slaviti mons. Blaško Rajić, župnik sv. Roke u Subotici 1911. g.)
Također bih htio jedan važan ispravak, jer se radi o središnjim osobama u Dužijanci. Naime, g. Ljudevit Vujković Lamić navodi da je Grgo Kujundžić bio bandaš, a Marija Dulić bandašica, što je netočno, jer su Loko Kujundžić i Stana Stantić bili te godine bandaš i bandašica. Poznato je da su prije na Dužijanci bili samo veliki bandaš i bandašica i mali bandaši, dok je risare uveo doljepotpisani na Dužijanci 1967., kad je bilo deset parova, a u Dužijanci 1968. g. preko pedeset parova, što je očito iz priloženih slika u Vašem listu.
U nadi da ćete dobronamjerno uvažiti ove primjedbe i da ćete ovo objaviti kao objektivnu informaciju, radi javnosti, radosno Vas pozdravljam!
Bela Stantić, župnik
Izvor: Hrvatska riječ (Bela Stantić, župnik)
