U sklopu programa Dužijance 2019., po prvi puta 21. srpnja 2019 održana je Revija novog ruva (ruha). Iako smo nošnju naviknuli gledati u drugim izdanjima, poput folklornih priredbi ili svečane povorke Dužijance kada se oblače najljepše i najsvečanije nošnje, ovoga puta u dvorištu HKC Bunjevačko kolo prikazan je drugačiji pogled na ljepotu nošnje.
Po prvi puta na jednome mjestu u vidu modne revije prezentirano je 34 novo šivene nošnje koje su s posebnim žarom nosile djevojke i žene, koje nisu samo manekenke, nego čuvarice našega blaga. Svaka je nošnju koju je nosila s ponosom prezentirala brojnoj publici, a poput svjetskih modnih revija, i ovoj je poseban glamur dala modna pista, rasvjeta i prigodna glazba.
Bila je to večer ljepote, ali i ponosa što se nošnja naših predaka čuva, šiva i s ljubavlju nosi.
Novo po uzoru na staro
Prikazane nošnje su šivene po uzoru na velika ruva s prijelaza iz XIX. na XX stoljeće. Kada se kaže veliko ruvo, misli se na komplet ženske nošnje koji sadrži otunčicu (gornji dio nošnje), suknju i pregaču.
Prve nošnje nastale su u okrilju tada KUD-a Bunjevačko kolo (danas HKC) 1972. i 1973. godine, kao i u osobnim obiteljskim zbirkama. Na ovoj reviji ne samo da su prikazane nošnje nego su prisutni imali priliku o svakoj nošnji saznati kada je šivena, tko ju je šio i u čijem je vlasništvu.
Reviju novog ruva organizirala je UBH Dužijanca, a idejni tvorci su Marinko Piuković i Nada Sudarević, dok su se organizaciji priključili Slađana Tikviciki i Martina Stantić.
„Željeli smo ova ruva predstaviti kao zalog za budućnost nas i naše zajednice, ali također želja nam je bila svim ženama koje su nošnju godinama šivale dati značaja. Javno ih pohvaliti i istaknuti, a da to ujedno bude i poticaj drugima za šivanje nove nošnje“ kazao je Marinko Piuković i dodao kako se i iz ove revije moglo vidjeti kako su veliki doprinos dale majke (bake) koje su za Dužijancu, izbor pratioca bandaša i bandašice, Veliko prelo i druge manifestacije pripremale svoje unuke.
Na reviji su prikazene nošnje šivene od 1973. godine pa na ovamo, a šivale su ih: Roza Skenderović, Manda Vukov, Marga Mlinko, zajedničkim snagama veliki broj nošnji sašile su Eržika Štricki i Jelisaveta Dulić, zatim Marga Popović, Nada Sudarević, Jelisaveta Matković, Manda Čović, Ivanka Čović, Ruža Jozić i Ana Jaramazović.
Ljubav i briga o nošnji
Reviji su osim predstavnika hrvatske zajednice nazočile i gošće iz Zagreba, viša kustosica Etnografskog muzeja u Zagrebu, voditeljica Zbirke narodnih nošnji istočne Hrvatske, Zbirke narodnih nošnji hrvatske dijaspore, Zbirke prostirki i prekrivača, te Zbirke torbi Katarina Bušić i muzejska savjetnica Etnografskog muzeja u Zagrebu Iris Biškupić Bašić. U svome obraćanju Katarina Bušić nije skrivala emocije, te je prigodnim riječima pozdravila okupljene i čestitala organizatorima na ideji i realizaciji. Ujedno je napomenula kako je ovo samo dio nošnje i da bi bilo šteta ne prikazati i druge nošnje ovdašnjih Hrvata.
„Vidjela sam do sada vrijedne i raritetne primjerke nošnji, ali ono što me osobno gane je ljubav i volja da se ovako nešto radi. Ljudi često govore kako nošnja propada, kao i folklor i tradicija, ali uvijek su postojali, kao i sada, pojedinci koji to vole, čuvaju i šivaju. Nisam sigurna jesu li za ovu prigodu izabrani samo najbolji primjerci, ali ovo je bilo zaista lijepo, reprezentativno odjeveno po uzoru na odijevanje na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, vrlo strukirano s odgovarajućim brojem podsukanja. Vaša Dužijanca je simbol vašega kulturnog identiteta i nešto kroz što se vi i 2019. godine prezentirate. Mislim da se za ovaj dio tradicije i kulturnog identiteta ne trebamo bojati“, kazala je Katarina Bušić.
Bunjevačka narodna nošnja zauzima istaknuto mjesto u tradiciji i kulturi bunjevačkih Hrvata, a na poseban način je zastupljena na Dužijanci. Uloga nošnje kroz povijest održavanja Dužijance iznimno je bitna kao simbol etničkog identiteta: nekada uobičajeno svečano odijevanje danas se smatra bunjevačkom nošnjom. Materijali od kojih su nekada šivane nošnje se danas gotovo ne mogu kupiti, ali se materijali pomno biraju kako bi krajnji izgled bi što sličniji originalu. Iako će možda netko reći kako nošnja sašivena 1973. godine i nije nova, ako ju usporedimo s velikim ruvom koje su nosile naše pramajke početkom XX. stoljeća, onda su ovo itekako nova ruva.
Održavanje Revije novog ruva poduprli su Grad Subotica i Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice.
Izvor: Hrvatska riječ (Ž. V.)
