Prvi puta Dužijanca je prešla granicu na sjeveru države i svoj ponos, vjeru, običaje i tradiciju prezentirala u susjednoj nam Mađarskoj, točnije uz Suboticu i Sombor u trećem gradu bunjevačkog trokuta – Baji. 
U proteklom periodu za organizatore, Udrugu bunjevačkih Hrvata Dužijanca, Hrvatsku državnu samoupravu u Mađarskoj i Grad Baju, granica između dviju država kao da nije niti postojala. Tako su sve pripreme, od pletenja žita, pripremanja izložbe, do brojnih dogovora obavljane s ushićenjem u proteklih godinu i pol dana, da bi protekli vikend sve planirano bilo i provedeno u djelo. 

Kulturno-tradicijski program 

Tri autobusa (oko 150 sudionika) folkloraca, tamburaša, risara, pjevača, kraljica i organizatora uputila su se slaviti Dužijancu u Baji, pokazati svoje sačuvano blago i njime se ponositi. Tako je i bilo. Ništa nije omelo sudionike Dužijance u Baji da budu veseli i raspoloženi, ni prevelika vrućina, niti komarci, a ni gužve na granici.   
Dvodnevna događanja započela su 14. kolovoza 2021. godine obilaskom Bunjevačke zavičajne kuće koja se nalazi u predgrađu Baje – Vancagi. Po riječima predsjednika Saveza Hrvata u Mađarskoj i nastavnika u Vancagi Jose Ostrogonca spomenuta kuća je sagrađena dvadesetih godina prošloga stoljeća. Nekada je cijela ulica bila takozvani bunjevački sokak i sve kuće su bile građene poput ove. 
„Sve je sačuvano i autentično, a od 1984. godine je kuća pretvorena u etnomuzej koji pripada Gradskom muzeju. U Bunjevačkoj kući se nalazi nezaobilazna čista soba, kujna i stražnja soba, a zidovi su od nabijanice. O izgledu i autentičnosti brine Gradski muzej", kaže Ostrogonac. 
Kuća je umjesto crijepa pokrivena trskom što svakako doprinosi autentičnom izgledu, a po njegovim riječima ona služi i za obrazovanje, budući da učenici koji izučavaju hrvatski jezik dolaze ovdje upoznati se sa zaboravljenim predmetima i povezati ih s naučenim riječima. 
U predvečerje istoga dana, u Kulturnom centru bačkih Hrvata u Baji otvorena je izložba Bunjevačka nošnja i ris, koju je otvorio i o njoj govorio ravnatelj UBH-a Dužijanca Marinko Piuković. Na izložbi fotografija prikazan je čovjek u poslu – u risu. Čovjek koji od zemlje živi i koji je štuje, a prikazano je i bogatstvo bunjevačke nošnje koja je u prošlosti imala dominantnu ulogu svakidašnjeg života, a danas je neizostavni dio tradicijske kulture. 
U večernjim satima, u sklopu 4. Festivala tamburaša na otoku Petőfi u Baji održana je folklorna i tamburaška večer, kojoj je prethodio prikaz Risarske pogodbe. Nakon risara zaigrali su i mladi folkloraši članovi HKPD-a Matija Gubec iz Tavankuta i HKC Bunjevačko kolo iz Subotice, a nastupili su i tamburaški sastavi iz Mađarske Zabavna industrija, Sumartonski lepi dečki, orkestar Vizin i ansambl San iz Subotice. 

Zahvala Bogu i pohvala čovjeku

Euharistijsko slavlje u crkvi sv. Antuna Padovanskog u Baji služio je biskup Subotičke biskupije mons. Slavko Večerin u zajedništvu s predsjednikom UBH-a Dužijanca mons dr. Andrijom Anišićem, preč. Mirkom Štefkovićem i preč. dr. Ivicom Ivankovićem Radakom, a vrata crkve Dužijanci je otvorio mjesni župnik vlč. Mátyás Schindler. U prigodnoj homiliji mons. Večerin je susret dvije majke iz evanđelja, Marije i Elizabete, usporedio sa susretom jednoga naroda razdijeljenog granicama. 
„I danas je ovdje u Baji susret. Susret koji ima duboku poruku. Susret Hrvata Bunjevaca iz Bačke i Baje. Evanđelist Luka opisuje da je događaj susreta postao izvorom radosti. Razlikovni znak koji se očituje da smo rođeni za nebo jeste radost. Radost koju dobivamo, koju nosimo. Zato je kršćanin po svojemu pozivu nositelj radosti. Papa Franjo je rekao da kršćanin ne širi žalost i beznađe nego živi kršćanski život koji proizlazi iz duboke životne spoznaje i iskustva radosti. Radosti da smo bezuvjetno ljubljeni jer je od koljena do koljena dobrota Njegova nad nama koji se Njega bojimo, koji raspršuje oholice umišljene, a uzvisuje neznatne, te gladne napunja dobrima. Nije ovdje riječ o radosti koja se može ubrizgati ili o nekom umjetno proizvedenom osjećaju nego o radosti koja dolazi iz čovjekove nutrine", kazao je mons. Večerin.
Pod misnim slavljem pjevanje je predvodio Katedralni zbor Albe Vidaković pod vodstvom mo. Miroslava Stantića, a za prikazanje je izvedena nezaobilazna „himna" Dužijance, skladba Blagoslovljena ova zemlja moja Milana Asića. 
Krunu Dužijance u Baji, koja je darovana na trajno čuvanje Hrvatskoj državnoj samoupravi grada Baje, izradila je Jozefina Skenderović, a na kruni se nalazi kruh i snop žita na kojem je kosa i kuka, dok je u sredini obris zvonika crkve sv. Antun u Baji, a okolo krune je hrvatski troplet. 

Slavlje Dužijance 

Nakon misnog slavlja uslijedio je mimohod svih sudionika manifestacije, a kraljice koje su išle odmah iza barjaka Dužijance, su s kraljičkom pjesmom pisanom namjenski za ovaj događaj, pozdravile goste. Osim spomenutih društava, u mimohodu su sudjelovala i društva Hrvata iz Mađarske: KUD iz Aljmaša, orkestar Čabar, KUD Biser iz Dušnoka, KUD iz Gare, Bunjevačka zlatna grana – Baja, KUD Rokoko iz Čikerije, KUD iz Čavolja i predstavnici iz Santova, Sentivana i Kaloče, kao i bandaši i bandašice iz Tavankuta, Đurđina i predstavnice Dužijance u Lemešu. Potom su karucama na Trg Kálmána Tótha stigli ovogodišnji bandaš Daniel Kujundžić i bandašica Kristina Matković, a program je završen predajom kruha gradonačelnici Baje Klári Nyirati, koja je u svom obraćanju poručila: 
„Zahvalimo se na kruhu vjerujući da će ga biti dovoljno i da će ga svi uvijek imati. Gledajmo jedni druge kao prijatelje, braću i sestre i živimo jedni s drugima u miru, to je srž zajedničkog slavlja".
Uslijedili su pozdravni govori na hrvatskom i mađarskom jeziku, a u ime predsjednika Vlade Hrvatske Andreja Plenkovića i u ime Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan R. Hrvatske nazočnima se obratio Milan Bošnjak, te je među ostalim rekao: 
„Doista je radost sudjelovati u slavlju Dužijance, bilo u Subotici, Zagrebu ili ovdje u Baji. Posebno mi je drago vidjeti mlade, koji stoje na suncu i nose nošnju svojih predaka i tako govore da i u 21. stoljeću možemo i trebamo imati identitet", rekao je Bošnjak i naglasio: „U Mađarskoj je jasno da su Bunjevci dio hrvatskog naroda. Nažalost, u Srbiji bilježimo negativne procese. Favoriziranje Bunjevaca ne Hrvata, čime se izravno potiče raslojavanje hrvatskog nacionalnog korpusa i dekroatizacija naših sunarodnjaka. To nas neće obeshrabriti nego ćemo i nadalje svatko od nas na svoj način doprinositi razvoju hrvatskog naroda, a današnji susret je dio toga".
Veleposlanik Hrvatske u Budimpešti Mladen Andrlić je u svome govoru istaknuo kako bi i druge zemlje trebale prepoznati, shvatiti i prihvatiti način funkcioniranja mađarske države spram manjina, te je naglasio kako ovaj događaj ne smije biti izuzetak nego početak jednog kontinuiteta.  
Nazočnima su se obratili i državni tajnik i parlamentarni zastupnik bajskog okruga Róbert Zsigó, te predsjednik Hrvatske državne samouprave Ivan Gugan i predsjednica HNV-a Jasna Vojnić, koja je među ostalim rekla: 
»Dužijanca u Baji, nije samo zahvala Bogu i pohvala čovjeku. Dužijanca u Baji simbolizira krunu ispletenu od slame s iste njive, jednoga naroda, jedne loze, iste vjere. Bunjevci u Mađarskoj i Bunjevci u Srbiji imaju dugogodišnju plodnu suradnju. Naš zavičaj, naša Bačka, koja je prije sto godina podijeljena između dvije države tako što i nalaže. Neka Dužijanca ne govori samo o običajima, neka govori o zajedništvu među nama, bunjevačkim Hrvatima koji smo se u zahvali prema Bogu danas stopili u jedno. Bunjevci naši, ponos ste Baje, ponos Mađarske, dika hrvatskog naroda, a mi ponosni i uštirkani u najlipši šling, najstarije nošnje ni danas ne zaboravljamo zašto smo ovdje. Da perlicu od slame preobrazimo u broš hrabrosti, da okitimo karuca i zakotrljamo ih, da sjeme našeg rasta posijemo".
Velikim bačkim kolom po trgu završena je još jedna Dužijanca, ali ona u Baji. 

Suradnja koja se nastavlja 

Svi akteri ovog događaja potvrdili su isto: da suradnja, bez obzira na granicu, postoji već dugi niz godina i da je Dužijanca u Baji bila plod suradnje, ali ne kao posljednji nego kao prvi veliki događaj. U narednom periodu se planira suradnja učvrstiti brojnim drugim zajedničkim projektima. 
„Ideja o Dužijanci u Baji nastala je nakon gostovanja u Zagrebu. Ovdje u Baji još ima živih ljudi koji se sjećaju da je obiteljska dužijanca u našim krajevima poznata. Ovakva velika manifestacija je za naše ljude nešto novo, jer toga kod nas nema, ali upravo radi toga što smo poznavali Dužijancu kao manifestaciju u Subotici, smo poželjeli da se vidi i u Baji", kaže predsjednica Kulturnog centra bačkih Hrvata i predsjednica Hrvatske samouprave grada Baje Angéla Šokac-Markovics. 
Ovu prekograničnu suradnju Ivan Gugan je ocijenio kao prirodni spoj Hrvata s jedne i druge strane granice. 
„Bilo je pitanje vremena kada bi se moglo ovo konkretizirati. Mislim da je ovo sjajan primjer i naši Hrvati iz Mađarske mogu vidjeti dio raskošne kulture i dio običaja Hrvata Bunjevaca. Vjerujem da je ovo samo jedan veliki iskorak u budućoj suradnji. Hrvatska državna samouprava, kao i mjesne samouprave su otvorene za suradnju i vjerujem da će biti i drugih oblika suradnje u budućem vremenu i po pitanju kulture, obrazovanja ili sporta". 
Po njegovim riječima na posljednjem popisu pučanstva u Mađarskoj, koji je bio prije deset godina, Hrvatima je izjašnjeno oko 50 tisuća, a od toga oko 5-6 tisuća su Hrvati – Bunjevci i Šokci. 
U Mađarskoj postoji 110 hrvatskih samouprava i imaju veliku podršku države, no hrvatski jezik govori mali postotak, a to nam je potvrdio i čovjek koji je tihi radnik i čuvar svog identiteta Stipan Šokac, rekavši:
„Sve je manje ikavice i divana u Baji. Imamo naše Veliko prelo, ima tu i folklora i društava, al je to sve malo. Malo se to živi. Nije to ono što triba bit. Našu ikavicu koriste samo ovako side glave, a drugi slabo. Mi smo to kadgod živili, al danas... Sve je manje i ljudi, al i oni koji čuvaju naš jezik i običaje. Ne drže se tradicije. S tim se moramo pomirit. U škulama se uči i ima mogućnosti ko želi naučit jezik, al svima su draži, a izgleda i lipči. tuđi običaji", kaže Šokac. 
Ovu suradnji mons. Anišić je ocijenio kao svjedočanstvo bratske ljubavi. 
„Ovo je bilo nešto novo i specifično. Situacija je što se tiče Hrvata puno tužnija nego u Subotici. Mi smo priredili s našim prijateljima sadržajan program za dva dana, a publike jedva da smo imali. To je za nas s jedne strane dirljivo, a s druge strane poticajno da trebamo biti Bogu zahvalni što ipak živimo u atmosferi gdje nas ima puno više i gdje je svijest puno veća. Otvorenost i podrška koju su nam dali zvaničnici i gradonačelnica Baje pa i sama lokalna uprava je za pohvalu. Mislim da trebamo biti zahvalni i diviti se ovim starijim ljudima, koji su dali sve od sebe da se ovaj projekt ostvari", kaža mons. Anišić. 
Dužijancu u Baji Marinko Piuković je ocijenio kao snažni iskorak u suradnji. 
„Mislim da smo mi našu misiju ostvarili s tedencijom da smo ostavili mogućnost da se nastavi s priređivanjem samostalne Dužijance u budućnosti. Imali smo iskrene želje prenijeti zajedništvo u poslu, pa i u slavlju. Vjerujem da su pred nama i brojni manji projekti, poput izložbi, tribina...", kaže Piuković. 
Održavanje Dužijance u Baji pomogli su: Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice, Savez Hrvata u Mađarskoj i parlamentarni zastupnik bajskog okruga Zsigó Róbert. 

Izvor: Hrvatska riječ (Željka Vukov)