Na svečanim karucama, okićenim žitnim vlaćem, došli su i ovogodišnji bandaš i bandašica u bajmačku crkvu sv. Petra i Pavla, zahvaliti Bogu za ovogodišnju žetvu, za kruh svagdanji. Predvoditelje slavlja Dužijance, koja je slavljena 3. srpnja 2022. godine, bandaša Luku Tumbasa i bandašicu Željanu Molnar, uz malog bandaša Stefana Lukačevića i dvije male bandašice Emu i Teu Nović, dočekale su obitelji i djeca obučeni u bunjevačku narodnu nošnju.
Misno slavlje predvodio je župnik – domaćin vlč. Robert Erhard u zajedništvu s gostom mons. dr. Andrijom Anišićem, a djeca i mladi aktivno su sudjelovali pjevajući, čitajući i prinoseći darove. Osobito je dojmljiv bio prinos darova kada su oni najmlađi, pa sve do bandaša i bandašice prinosili i zahvaljivali uz prigodan tekst na našoj plodnoj zemlji, na zrnu žita, brašnu, na križu, cvijeću... Bandaš i bandašica su na oltar donijeli i „krunu" ovogodišnje Dužijance – sliku od slame koju je izradila Jozefina Skenderović, a na slici je prikazana Sveta obitelj. Župnik Erhard, vidno ganut ovim slavljem u prigodnoj homiliji je naglasio kako je očito da čovjeku treba vremena da sazrije, ne samo intelektualno, ne samo u spoznaji, nego mu je potrebno da i svoje osjećaje, svoje korijene započne vrednovati i staviti na svoje mjesto.
„Dirnut sam kada gledam u ovoj našoj bajmačkoj zajednici, prekrasnu dječicu u narodnim hrvatskim, bunjevačkim nošnjama. Oni još za sada nisu ni svjesni koliki su oni znak već sada i koliki će znak oni biti ovome naraštaju, ovoj zajednici i ovome mjestu, gdje god ih Gospodin bude slao po svijetu. Koje je ovo bogatstvo, pripadati zajednici, u jeziku, kulturi u pripadnosti. Pripadati hrvatskom narodu ili bilo kom drugom, ali u ovom slučaju slavimo ono što su naši preci, naši korijeni shvatili. Čovjek daje maksimum od sebe, daje i one talente koje mu je Bog dao, zna posijati, obrađivati zemlju, zna učini što je potrebno, ali ne može dati blagoslov. To može samo Bog. Možemo sve učiniti, ali hoće li sunce sijati? Hoće li biti kiše? To je dar od Gospodina. To su naši stari već usadili u nas. Da za svako sitno zrno pšenice, ječma i svega ostalog trebamo zahvaliti".
Bila je ovo prva Dužijanca s novim župnikom i ono što se moglo primijetiti i osjetiti jest zajedništvo. Iako hrvatska zajednica u Bajmaku nije velika, lijepi broj djece i obitelji je dao svoj doprinos i ovogodišnjoj Dužijanci.
Po riječima vjeroučiteljice i jedne od organizatora bajmačke Dužijance Mirele Varga, sve je organizirano kao i prethodnih godina, ali se osjetilo da su prihvaćeni i da imaju podršku župnika.
„Nositelji Dužijance koji godinama okupljaju djecu, mlade i obitelji na čišćenje žita, pletenju vijenaca i perlica su Marija i Nikola Petreš. Iako sada već stari i bolesni, oni su i ove godine dali svoj neizmjeran doprinos. Dva tjedna su dočekivali, ispraćali i pomagali", kaže skromna Mirela koja je i sama uložila veliki napor u organizaciju.
Također, kako je naglasila, oni koji sudjeluju u pripremi i čišćenju žita, se obično i oblače u nošnju. S Petrešima se i dogovara i tko će biti bandaš i bandašica, a na Petrovo bude njihovo predstavljanje.
Pod misnim slavljem pjevao je župni zbor, pod ravnanjem kantora Bele Anišića, a osobito su se istaknula djeca koja su višeglasno pjevala Blagoslovljena ova zemlja.
Na nedjeljnim misama (na hrvatskom jeziku) u Bajmaku se okupilo između 50 i 80 vjernika, a ovoga puta priključili su im se i vjernici iz okolnih župa, te iz Novog Sada i Subotice. Misnom slavlju su nazočili i predstavnici UBH Dužijance i gradski bandaš Dominik Skenderović i bandašica Katarina Piuković.
Nakon mise vjernici su se okupili u župi, gdje se odigralo kolo, a navečer je na istome mjestu održana akademija, a potom i Bandašicino kolo.
Izvor: Hrvatska riječ Ž. V.
