Razdoblje je godine u znaku godišnjih odmora koje najradije provodimo u nekom drugom, novom okruženju. Mnogi svoje slobodne dane provode na morskoj obali, netko na planini, u blizini jezera ili rijeke, a mjesta koja su u posljednjih nekoliko godina sve popularnija jesu etno sela, odnosno etno salaši/kuće, kojima naša Vojvodina ne oskudijeva. Onima koji su u potrazi upravo za takvim mjestom, žele biti u prirodi, upoznati se s kulturom i tradicijom ili vratiti se u prošlost, u vrijeme naših májki i didova, u tekstu od dva dijela preporučamo nekoliko etno salaša, odnosno etno kuća u Bačkoj uz kraći osvrt na to što zapravo podrazumijeva etno turizam.

Biti autentičan, jedinstven i prepoznatljiv u ponudi

Zbog zasićenosti „industrijskim turizmom“ sve se više traže male, intimne destinacije. Turisti traže „doživljaj“ i tu je šansa za etno turizam. Nije točno pomalo uvriježeno mišljenje da je etno turizam samo nostalgija za ruralnim korijenima ili provod za turiste slabije platežne moći, kaže za HR turizmolog i suradnik tjednika Atila Dunđerski.
„Kada se kod nas u Subotici spomene etno turizam, automatski se podrazumijeva da su u pitanju salaši, odnosno turizam vezan samo za salaše. Međutim, etno turizam je širi pojam od toga – on promovira i aktivno uključuje u turističku ponudu kulturno naslijeđe, folklorne karakteristike uključujući i običaje, gastronomiju, lokalne karakteristike, stare zanate, umjetnost naive i način života jedne određene ruralne sredine. Jest osnova ovdašnjeg etno turizma salaš, jest sjever Bačke poznat po salašima, ali treba se uzeti u obzir jedna činjenica: širom Panonske nizine odnosno u okruženju, također postoje slične ruralne destinacije – u Slavoniji, južnoj Mađarskoj, banatskom dijelu Rumunjske na primjer – što predstavlja veliku konkurenciju, pogotovo ako se uzme u obzir da je etno turizam u Mađarskoj kao najbližoj destinaciji sa sličnim/usporedivim motivima, razvijeniji nego kod nas. Zato je od presudnog značaja biti autentičan, jedinstven i prepoznatljiv u ponudi. Nije na odmet primijeniti pozitivna iskustva drugih, ali ih ne treba kopirati. S druge strane, treba priznati i to da i kod nas ima vrlo uspješnih na polju etno turizma, upravo zahvaljujući autentičnosti njihove ponude – i da se ne zaboravi – posvećenosti toj djelatnosti“, pojašnjava Dunđerski.

Šokačka etno kuća Didina kuća u Baču

Bač, općina u Južnobačkom okrugu, po kojem je cijela Bačka dobila naziv, sve više postaje zanimljiva i tražena turistička destinacija. Osim povijesnih spomenika, kao što su, u prvom redu franjevački samostan iz XII. stoljeća, tvrđava iz XIV. stoljeća, tursko kupatilo, jezero Provala... Općina Bač i Turistička organizacija Općine Bač nude posjetiteljima i razna događanja kao što su Bački kotlić, Kulenijada, CikloBač.
Jedna od nezaobilaznih turističkih destinacija je i šokačka etno kuća Didina kuća, o kojoj nam govori predsjednica Udruge građana Tragovi Šokaca Stanka Čoban.
„Pripreme za otvaranje etno kuće počele su prije deset godina, a za posjetitelje je otvorena u kolovozu 2009. Svih šest prostorija je namješeno pokućstvom od prije 80 do 100 godina i prilagođena je tako da se u njoj i danas može živjeti, naravno bez televizora, kompjutora, telefona. Od kujne gdje je zidani štednjak, stražnje sobe s paorskom peći i stativama za tkanje, preko sridnje sobe do pridnje u kojoj se čuva šokačko ruvo, dunje i jastuci još od prije više od sto godina koji se ni za što drugo nisu koristili nego samo za namještene visoke krevete. To je soba u kojoj se nikada nije spavalo, ručalo, nego je koristila samo za najznačajnije događaje u kući, kao što su svatovi, a i posljednji ispraćaji najmilijih.“
Na pitanje što ova etno kuća nudi posjetiteljima, Čoban navodi da je u dvorištu novoizgrađeni objekt – gank, koji služi za prijem i ručavanje gostiju, za razne seminare, radionice i sl. Osim seminara i radionica, djeca se na školskim ekskurzijama mogu upoznati s kovačkim zanatom u stroj kovačnici koja je kupljena sredstvima Pokrajinskog tajništva za privredu i turizam, Hrvatskog nacionalnog vijeća i Općine Bač, potom s pekarskim zanatom gdje mogu peći kruh i kolače u krušnoj peći, igrati se raznih starih igara na ograđenom igralištu iza kuće i sl. Osim toga, dodaje ona, gosti u ovoj kući mogu provesti vikend, obaviti kolinje, pripremiti zimnicu, a oni koji traže mir i tišinu, mogu se dobro odmoriti.
„U etno kući Didina kuća se svake godine u suradnji s UG Tragovi Šokaca održava manifestacija Žensko tradicijsko češljanje i izrada oglavlja Hrvatica u regiji, od ove godine trodnevni seminar, radionice i revija urađenog na radionicama. Također, projekt koji je podržala Općina Bač Mirisi iz bakinog kuhara okupit će sve nacionalne zajednice koje žive u našoj općini da prikažu svoja nacionalna jela“, kaže Stanka Čoban i dodaje kako turista i posjetitelja (od školske djece, studenata na radionicama do umirovljenika) svake godine ima sve više.

Šokačka kuća u Sonti

Sonta, nekada jedno od najvećih sela u Zapadnobačkom okrugu, pripada Općini Apatin i većinu stanovništva čine Hrvati – Šokci. U njemu od 2002. godine djeluje Kulturno-prosvjetna zajednica Hrvata Šokadija, koja je 2006. kupila staru kuću u Sonti kako bi od nje napravila šokačku etno kuću.
Predsjednik spomenutog društva Zvonko Tadijan kaže kako je projekt Šokačke kuće osmišljen kao višenamjenski prostor u kojem bi se odvijale različite aktivnosti na kojima radi KPZH Šokadija iz Sonte. On ističe da su neophodna sredstva za opremanje, održavanje i prezentaciju kulturnih programa u ovoj kući, a u planu je da ona sadrži muzejski dio (starinska soba s izloženim eksponatima namještaja, odjeće i alata, te predmeta za svakodnevnu uporabu), galerijski dio (prostor predviđen za različite vrste likovnih i etno-izložbi tijekom cijele godine), knjižnicu i arhivu (dio predviđen za sakupljanje i čuvanje knjiga i arhivskog materijala – do 1200 jedinica razne knjižne građe koju je prikupila Šokadija u cilju čuvanja, objavljivanja i prezentacije, kao i mjesto na kome bi se održavale književne večeri, predavanja), te učionicu, a s ciljem da sve funkcionira kao mali hrvatski kulturni centar.
„Ono što je do sada urađeno jest da su završeni svi vanjski i unutarnji zidarski radovi, završena je muzejska soba i galerijski prostor. Tijekom 2017. godine je napravljena i pomoćna prostorija – čajna kuhinja i prostor za smještaj arhive. Kuća je već u funkciji i u njoj se održavaju seminari, književne večeri, terenska nastava geografije za učenike sonćanske škole, djeluje etno-odjel i razne druge aktivnosti. Isto tako KPZH Šokadija je sakupila veliku zbirku narodnih nošnji, rukotvorina i predmeta za kućanstvo koje je više puta izlagala na raznim manifestacijama. Zbog toga postoji potreba da se ovi predmeti sistematski izlože i pravilno čuvaju, te prezentiraju javnosti“, kaže Tadijan napominjući da je ovaj projekt trajnog karaktera i da se radi po etapama.
On ističe kako bi muzejskom postavkom narodnih nošnji, sobe, dvorišta i svega ostalog što je činilo jedno starinsko šokačko kućanstvo bili sačuvani materijalni dokazi o jednom vremenu i razdoblju života ovdašnjih Hrvata, što bi bilo predstavljeno svima koji su zainteresirani za tradiciju. U planu je također, preko Turističke zajednice Apatin, etno kuću staviti na popis destinacija koje bi posjetitelji apatinske općine mogli obići.
U sljedećem broju predstavljamo vam Etno salaš Balažević u Donjem Tavankutu i etno kuću Mali Bodrog u Monoštoru.

Izvor: Hrvatska riječ (Ivana Petrekanić Sič)