Riblji paprikaš kuhan na bereški način s monoštorskom paprikom, bačkopetrovački gulaš pripremljen od dvije vrste mesa i bogato začinjen, pržena tek prodimljena banatska kobasica i austrougarski schinken flecken. Sve to na jednom mjestu na Gastronomskoj manifestaciji CROz kuhinje Vojvodine, koju je šesti puta organizirala udruga HKPD Jelačić iz Petrovaradina. Mješavina kuhinja i okusa nikoga nije ostavila ravnodušnim, pa se za porciju čekalo u redu. Ali bilo je za sve koji su prošlu subotu odlučili provesti u dvorištu Vatrogasnog doma u Petrovaradinu.
Pikantni gulaš i bereški paprikaš
Prvi su stigli kuhari, jer trebalo se pripremiti i na vrijeme početi. Nekima je bilo dovoljno tek pola sata da završe kuhanje, a neki su satima obigravali oko vatre i specijaliteta s kojim su se htjeli pokazati. Najviše posla imala je Udruga južnobačkih Hrvata iz Bačkog Petrovca koja je kuhala pikantan gulaš. „Kuha se od goveđeg i svinjskog mesa. Prvo se pripremi luk. Na kilogram mesa potrebno je 300 grama rezanog luka. Luk se prvo pirja i dodaje se goveđe meso koje je tvrđe i mora se pirjati duže od svinjetine, koja se dodaje poslije pol sata, kada se govedina malo ukuha. Tada se dodaju i začini: češnjak, sol, slatka paprika, lovorov list, peršinov list, papar u zrnu i voda. Pusti se krčkati dok meso ne omekša i tek tada se dodaje pire od rajčice. Mi sada kuhamo gulaš od 15 kilograma mesa, 10 kilograma je govedine, a pet kilograma svinjskog mesa. Na tu količinu dodali smo tri litre pirea od rajčice, oko 400 grama slatke paprike, a ljute po okusu. Koliko je vode ne mogu vam reći, jer se voda pri kuhanju dolijeva, a kuha se ovaj gulaš oko četiri sata“, detaljno objašnjava glavni kuhar bačkopetrovačkog gulaša Andrija Pindrić. Kaže, što više vrsta mesa to je gulaš bolji, a najbolja je kombinacija govedine i svinjetine.
I dok je ekipa iz Bačkog Petrovca uveliko bila u poslu, umirovljeni kardiolog Marko Kovač, po rođenju Berežac, a po mjestu stanovanja Petrovaradinac, opušteno je razgovarao i nudio svoju rakiju od kajsije. Nije on zaboravio na kuhanje već je samo dobro odmjerio kada treba početi. „Kuhat ću riblji paprikaš, onakav kakav se priprema u Podunavlju. Nemam ja veliko iskustvo u tome, samo 40 godina kuham ribu svake nedjelje“, našalio se doktor Kovač čisto da znamo s kim imamo posla.
Iako član HKPD-a Jelačić, Kovač je na ovoj manifestaciji predstavljao berešku hrvatsku udrugu. Stari luk, prvoklasna paprika, nekoliko vrsta ribe, jaka vatra, njegova su tajna dobrog paprikaša. „Kuham obično od tri vrste ribe. Sada od šarana, soma i babuške. Trebalo bi i parče štuke. Kod ribljeg paprikaša vodu treba štedjeti, a mjera je kada se stavi dlan na ribu u kotliću da vode bude toliko da pokrije ruku. Papriku i mliječ ili ikru dodajem kada provri. Kuha se oko 25 minuta“, kaže Kovač. Svi majstori ribljeg paprikaša složit će se da je najvažnija paprika, a o tome računa vodi i doktor Kovač, pa je u Petrovaradinu tražena monoštorska paprika, a godišnje se u petrovaradinskim kuhinjama potroši oko 50 kilograma vrhunske monoštorske paprike. Posrednik u prodaji je tko drugi nego doktor Kovač.
Flekice sa šunkom i dimljena kobasica
Da ne bude zabune, nije se na petrovaradinskoj kuharskoj fešti samo pripremao paprikaš već i neka druga jela. Udruga banatskih Hrvata iz Starčeva odlučila se za nešto drugačiji specijalitet: kobasice. „Pržimo domaće banatske kobasice. To je samo svinjsko meso i prži se u domaćoj svinjskoj masti. Tek su malo nadimljene, tako da se dim samo osjeti. Nekada su se pravile u skoro svim kućama u Starčevu, ali danas u selu više nema svinja. Ali, tko hoće ovakve kobasice, može ih još uvijek poručiti“, kaže Nikola Pavlić. A Starčevci su se baš potrudili i ispržili su ni manje ni više već 100 kobasica.
Po neobičnom okusu najviše se isticao specijalitet domaćina: HKPD-a Jelačić iz Petrovaradina, čiji su kuhari pripremili schinken flecken, austrougarsko jelo od kuhane šunke i tijesta. „Prvo se naprave flekice koje se skuhaju. Posebno se skuha dimljena šunka, samelje i miješa s vrhnjem koje je razrijeđeno s malo mlijeka, začini. Služi se pomiješano s flekicama. Nekada se to jelo pripremalo ponedjeljkom i naravno kada ima šunke. Češće se prave flekice s krumpirom ili kupusom, ali u našoj kući danas spremamo flekice sa šunkom“, kaže Marija Matanović.
Predsjednik HKPD-a Jelačić Mirko Turšić nije imao razloga biti nezadovoljan. Kuhari nisu omašili, tražio se tanjur više, a nije manjkalo ni dobrog raspoloženja, za što su se pobrinuli tamburaši.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)
