Bogati i raznovrsni program obilježavanja više obljetnica rođenja značajnih ličnosti kulturnog i umjetničkoj života Hrvata u Vojvodini (bibliograf i književnik Ivan Kujundžić, književnik i sakupljač narodne književnosti Balint Vujkov, književnik Ante Jakšića, povjesničar fra Stjepan Beato Bukinac, kiparica Ana Bešlić, pjesnik i svećenik Ante Evetović Miroljub te skladatelj i književnik Stanislav Preprek), što ga je tijekom 2012. godine inicirao Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata koji i koordinira većinu aktivnosti s drugim čimbenicima u području kulture, koncem kolovoza 2012. godine dobio je i prvu važniju međunarodnu dimenziju. Naime, nedavno je u Pinkovcu (Austrija) objavljena knjiga narodnih pripovjedaka - „povidajki" koje je Balint Vujkov sakupio tijekom četiri godine 60-ih godina XX. stoljeća na prostoru gdje živi „najstarija iseljenička zajednica Hrvata u Europi", to jest u Gradišću.
Valja ukazati kako je svih 45 pripovjedaka ranije već bilo objavljeno u Vujkovljevoj knjizi „Cvjetovi mećave" u izdanju Matice hrvatske iz Zagreba sada već daleke 1971. godine. Kao što je poznato, osim iz Gradišća, u njoj je Balint Vujkov objavio 253 narodne pripovijetke na 563 stranice i svoje sakupljene narodne pripovijetke koje su se govorile među brojnim hrvatskim skupinama u Mađarskoj (Bunjevci, Šokci, Raci, Bošnjaci, Iliri, pomurski i podravski Hrvati te gradišćanski Hrvati), zatim Hrvati iz Rumunjske i (tadašnje) Čehoslovačke, dakle onih hrvatskih zajednica koje, skupa s moliškim, vojvođanskim i crnogorskim, čine skupinu autohtonih Hrvata.
Osnovne činjenice
Knjiga „Gradišćanske povidajke" objavljena je kao samostalno izdanje u nizu „Panonski ljetopis : Pannonisches Jahrbuch : Pannon évkönyv : Panonski letopis" i ima numeraciju stranica od 540 do 596. Nakladnik je Panonski institut („Pannonisches institut") iz Pinkovca u austrijskom dijelu Gradišća, čiji je ravnatelj dr. sc. Robert Hajszan. On je ujedno i suurednik knjige skupa s Katarinom Čeliković te jedan od recenzenata. Druga recenzentica je dr. sc. Sanja Vulić.
Međutim, objavljena prije 40-ak godina u Zagrebu, ova je knjiga hrvatskih narodnih pripovjedaka postala uvelike nedostupna kako čitateljima u navedenim državama tako i u samoj Hrvatskoj. U tom smislu su i poticaj Katarine Čeliković i spremnost pinkovačkog Panonskog instituta da objavi knjigu s „gradišćanskim povidajkama" itekako hvale vrijedne. Tim prije, jer se njihovom (re)objavom nanovo može šire čitateljstvo upoznati, ali i znanstvenu javnost podsjetiti na ono što je, kako je naveo u predgovoru za knjigu „Cvjetovi mećave" Balint Vujkov, „presjek usmenog proznog stvaralaštva, dijelom i fragmente životnog mozaika tih naših ljudi, u najmanju ruku jezični i etnografski kroki (skica, nacrt, crtica). Dakako, moja mjerila su subjektivna, ali sam uvjeren da su ti ljudi i u ovim pripovijetkama - unatoč njihovim, a i mojim, skučenim mogućnostima - u sebi i životu oko njih ipak rekli mnogo, jasno, jednostavno, oštro, ponekad postojano kao u kamen klesano, pronoseći sve to u njedrima kroz mećavu vjekova kao cvjetove pradjedovske riječi."
Ove Vujkovljeve ocjene potvrdio je i sam urednik i recenzent dr. sc. Robert Hajszan riječima: ova je knjiga „tako se barem nama čini, mala gradišćanskohrvatska čitanka koja bi se morala koristiti odnosno rabiti u školama, a ne smije ni 'faliti' u čitankama".
Knjiga je formalno podijeljena u nekoliko dijelova. Na početku su predgovori koje potpisuju dr. sc. Sanja Vulić („Balint Vujkov ponovno među svojima", str. 541-542), zatim dr. sc. Robert Hajszan („Na mjestu predgovora urednika i izdavača", str. 543) te dva teksta koja su prenesena iz knjige „Cvjetovi mećave" - s omota korica (str. 544) i predgovor sakupljača Balinta Vujkova (str. 545-549).
U središnjem, obimom najduljem, dijelu knjige, naslovljenom „Gradišćanske povidajke", objavljeno je 45 pripovijedaka (str. 550-581), te šest dječjih pjesama (str. 581-582), koje su bile govorene tijekom ili u pauzama kazivanja pripovijedaka. Radi lakšeg i boljeg razumijevanja gradišćanskohrvatskih narodnih pripovjedaka, dr. sc. Robert Hajszan je našao za shodno dodatno protumačiti „neke riječi, pojmove i fraze", to jest „dijalektalne izraze", te je sastavio i objavio „Mali rječnik", koji je obimom uistinu velik (str. 583-595) i također predstavlja izuzetno vrijedan prilog. Na koncu, knjiga donosi i popis svih kazivača objavljenih pripovjedaka, s datumom i godinom rođenja te nazivom mjesta u kojem je živjela.
Uzor i za druge
Upravo iz razloga koji su naveli Vujkov i Hajszan možda bi bilo dobro da i kulturne institucije drugih hrvatskih zajednica iz spomenutih država učine napor te (re)objave narodne pripovijetke iz ove knjige koje su zabilježene među njima. To nije teško izvodivo - knjige nisu velikoga obima, što znači da nisu u financijskom smislu zahtjevne, a nakladnik, kao i u slučaju gradišćanskih Hrvata, kao i Vujkovljevi nasljednici spremni su dati pravo da se one i objave.
Tekst: Tomislav Žigmanov