Ivana Andrić Penava, Dominik Deman, Davor Martinčić i Petar Pifat autori su knjige Ban Josip Jelačić od Petrovaradina do Beča (Petrovaradin, 2015.), koja je, iako u naslovu nosi ime poznatoga bana koji krasi središnji zagrebački trg, u stvari posvećena „hrvatskome narodu u Srijemu i Vojvodini, njegovu identitetu te društvenim i sociokulturnim procesima koji su utjecali na činjenicu da su na tim prostorima ostavili snažan biljeg kroz političko, društveno, kulturno i gospodarsko djelovanje“, kako u predgovoru navodi dr. sc. Mario Bara. Knjiga je iz tiska izašla tijekom mjeseca listopada 2015. godine, u nakladi Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Jelačić“.
Knjiga je bogato opremljena zemljovidima (gdje to sadržaj zahtijeva), fotografijama osoba, ali i novinskih članaka, dijelova grada, grbova, slika koji čitatelju približavaju sadržaj iznesen u tekstu. Pisana je na hrvatskom standardnom jeziku, te nas kronološki vodi kroz vrijeme od dolaska Hrvata u Srijem i Petrovaradin do njihova suvremena života tamo. Prvo poglavlje, Kratki pregled povijesti Hrvata u Srijemu i Petrovaradinu, iz kojega saznajemo o životu Hrvata u Srijemu u srednjemu vijeku, njihovoj ulozi u doba preporoda ali i njihovu životu danas, daje nam i uvid u to kako su se razvijale i čuvale najznačajnije sastavnice hrvatskoga nacionalnoga identiteta kroz jezik, školstvo i katoličanstvo.
Središnji dio knjige, poglavlje Josip Jelačić, od Petrovaradina do Beča, Život i djelo Josipa Jelačića, objašnjava podrijetlo obitelji Jelačić, djetinjstvo i rane dane Josipa Jelačića, njegovo banovanje kao i društveno i kulturno djelovanje te njegov značaj za hrvatsku i europsku povijest.
Nadalje, o Jelačićevoj neraskidivoj povezanosti sa Srijemom i Petrovaradinom saznajemo u poglavlju Josip Jelačić, od Beča do Petrovaradina, u kojemu je, među ostalim, široj čitateljskoj publici dan uvid u njegov govor Mili moj narode srijemski, kojega je održao na skupštini Srijemske županije u Iloku 21. srpnja 1848. godine. Tekst govora je ovdje tiskan u cijelosti (str. 55.-56). Osim govora, poglavlje donosi i pismo koje je Josip uputio bratu Đuri, a u kojemu se osvrće na borbe koje je 1849. godine zajedno sa Srbima vodio protiv mađarskih revolucionara, te ocrtava užasne prizore ostale nakon borbi: „Sva naša lijepa i bogata sela su razorena i zapaljena, nigdje čitave kuće i živog bića, svi zdenci pokvareni i zatrovani lešinama, nigdje drveta, lešine nepokopane i u raspadanju, nikakve mogućnosti da ih de pokopa…“ (str. 56.). Ovakva dokumentarna građa daje uvid u razmišljanja i svjetonazor Josipa Jelačića. Nešto kasnije, u istom poglavlju, opisuje ulogu bana Jelačića u hrvatsko-srpskom sporu oko pripadnosti Srijema iz 1848./49. godine.
Posljednja dva poglavlja knjige Josip Jelačić u Petrovaradinu i HKPD Jelačić iz Petrovaradina – čuvar uspomene na slavnog bana prikazuju kako se kroz sretnije i one manje sretne godine održavalo ili sputavalo sjećanje na bana Josipa Jelačića. Najznačajniju ulogu u očuvanju Jelačićevih korijena svakako ima društvo Jelačić iz Petrovaradina, koje je aktivno i danas i koje je, osim toga, i izdavač ove značajne knjige. Društvo, njegove sekcije i njegovi članovi mogu se pohvaliti ne samo ovim djelom nego i nizom postignuća i nagrada dobivenim u sportu, glumi, pjesništvu.
Ova knjiga predstavlja vrlo opsežan, kvalitetan i značajan povijesni doprinos, te je istodobno i mjesto na kojemu su sabrani ključni podaci ne samo o Josipu Jelačiću nego i o srijemskim Hrvatima. Također je odlična osnova za daljnja istraživanja, jer donosi i bogatu literaturu koju čitatelj može konzultirati za više informacija o pojedinim pitanjima. Hoće li doprijeti do šire čitateljske publike i izaći iz okvira manjinske publikacije, ostaje da vidimo.
Ulomak iz Obzora iz 1901. nam opisuje kako „šačica kojekakovića (…) neće ni da čuje o hrvatstvu (…) Njima nije po volji ni proslava stogodišnjice rođenja bana Jelačića (..) reže i stiskaju u žepu pestnice.“, a na nama ostaje da vidimo je li se i koliko toga promijenilo u nešto više od 100 godina (su)života.
Ulogu ove knjige najjasnije izražava rečenica iz predgovora: „Izdavanjem knjige Ban Josip Jelačić od Petrovaradina do Beča petrovaradinski Hrvati žele na skroman način odati počast banu kao sugrađaninu i sunarodnjaku, uvjereni da time nadomještaju prazninu koja o Jelačiću postoji u dosad objavljenim publikacijama i memoriji naroda (…)“ (str. 11). Te su napore prepoznali i Veleposlanstvo Republike Hrvatske iz Beograda, Hrvatsko nacionalno vijeće i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, koji su pomogli tiskanje.
Izvor: Hrvatska riječ (Marina Balažev)
