Radi očuvanja tradicije i običaja Hrvata iz Golubinaca, Hrvati iz ovog dijela Srijema osnovali su 2002. godine Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo „Tomislav“. Društvo djeluje u nekoliko sekcija: tamburaškoj, folklornoj, literarnoj i sportskoj, a postoji i želja da uskoro ponovno počne s radom dramska sekcija.
Prije osnivanja društva okupljali su se u župi sv. Jurja Mučenika, gdje su već uvelike postojale tamburaška i folklorna sekcija. Međutim, i prije osnivanja HPD-a „Tomislav“, u Golubincima su postojala u ranijim godinama i druga društva. Tako primjerice postoji podatak da je prva čitaonica u Golubincima osnovana 1896. godine kao prvo organizirano društvo u tom mjestu, a postoje i podaci da je postojala i pjevačka grupa pučke čitaonice nastale davne 1905. godine u Zemunu. Zbog nemilih događaja nastalo je malo zatišje zbog rata, tako da je 1928. godine osnovano HKD „Jelačić“ koje je djelovalo sve do 1945. godine, kada je nastao ponovni prekid djelovanja zbog ratnih događaja, da bi 1945. Golubinčani osnovali HKD „Vladimir Nazor“, koje je djelovalo sve do 1990. godine. Poslije ratnih događaja devedesetih godina i stanke djelovanja društva, 2002. godine ponovno se budi želja kod župljana za osnivanjem udruge.
HKPD „Tomislav“ do sada je imalo brojna zapažena gostovanja kako u zemlji tako i u inozemstvu, jedino što im trenutačno nedostaje su prostorije: „Nemamo svoje prostorije i društvo danas radi u prostorijama župe sv. Jurja, u pastoralnom centru koji je izgrađen prošle, 2013. godine. Do sada smo aplicirali kod Fonda za kapitalna ulaganja AP Vojvodine za sredstva za realizaciju projekta ‘Naša kuća’, koja bi bila u vlasništvu društva, a čiju bi izgradnju financirao Fond za kapitalna ulaganja APV sa 70-80 posto i Općina Stara Pazova s 20-25 posto sredstava. Mi smo od priloga građana kupili plac, ali zbog poznate ekonomske situacije sredstva još nismo dobili, iako odluka postoji i nadamo se da će u skorije vrijeme to biti realizirano. Za sada koristimo prostorije župe gdje se održavaju i probe škole tambure, a što se folklora tiče trenutačno imamo mješovitu veteransku skupinu. Ono što bih htio naglasiti jest da u naše društvo često dođu i ljudi drugih nacionalnosti koji skupa s nama sudjeluju kako u izvođenju koreografija, tako i u tamburaškom orkestru, a imamo i financijsku potporu lokalne samouprave, čiji su predstavnici česti gosti na našim manifestacijama“, kaže Vlatko Ćaćić, predsjednik HKPD-a „Tomislav“ u Golubincima.
Za posao koji zahtijeva najviše angažiranja, praćenje brojnih natječaja za osiguranje sredstava, organiziranje sastanaka i praćenje broja članova društva, zadužen je tajnik Ivan Radoš. Kako kaže, danas nijedno društvo nema sigurnih izvora financijskih sredstava nego mora aplicirati kod raznih fondova i državnih i pokrajinskih institucija. „Moramo imati kvalitetne projekte i uglavnom smo do sada uspijevali popratiti sve natječaje. Dokumentacija je sve zahtjevnija i moramo uraditi sve kako treba. Sada država i u amaterizam uvodi profesionalizam, zato moramo profesionalno odraditi posao i opravdati sredstva. Društvo funkcionira uz dosta truda i rada i uvijek moramo raditi nešto novo. Stalno nam dolaze nova djeca i to iziskuje velika sredstva za kupovinu nošnji, glazbala i organiziranje novih manifestacija. Postoji ovdje i grupa ljudi koja dotira od svojih osobnih primanja kako bi sve to funkcioniralo“, ističe Ivan Radoš.
Mačkare su već desetljećima u Golubincima tradicionalna manifestacija. Pripreme za taj dan u ovom srijemskom mjestu traju i po nekoliko tjedana, pogotovu kada se pripremaju maske i kostimi. Jedna od članica društva koja je aktivna gotovo u svim segmentima djelovanja društva, a tako i u samoj izradi maski i kostima, je Anica Ćaćić, po profesiji učiteljica.
„Još kao dijete sam, kada su bile Mačkare, pjevala i igrala po selu i išla od kuće do kuće obučena u kostim. Tada su nam ljudi darivali novac i jaja. Željeli smo nastaviti te običaje, ali smo dosta toga izmijenili. U petak navečer organiziramo bal pod maskama kada je tulum za mlade, kako iz sela tako i iz okolnih mjesta. U subotu je maskenbal natjecateljskog karaktera. Prije šest godina uveli smo treći dan manifestacije karneval, koji se održava u nedjelju, a po uzoru na karnevale u Kotoru, Opatiji i Zadru. S obzirom da radim u školi, djecu sam organizirala i aktivirala po razredima kako bi imali različite maske. Sada imamo preko 300 maski koje se svake godine dopunjuju. Volim naše društvo i maksimalno sam se aktivirala u svemu – od šivenja nošnji, organiziranja probi i svega ostalog što treba. Smatram društvo dijelom svoje obitelji i sve što treba s ljubavlju odradim“, ističe Anica.
Od prošle godine u ovom društvu počela je s radom škola tambure. Trenutačno školu pohađa 25-ero djece, koja su već do sada imala nekoliko zapaženih nastupa. Tamburaška priča u Golubincima je dugotrajna. Veliku zahvalnost članovi društva iskazuju prerano preminulom članu Iliji Žarkoviću Žabaru, pjesniku, piscu, kroničaru, kao i začetniku tamburaške priče i jednog od inicijatora osnivanja društva zajedno s tadašnjim župnikom vlč. Jozom Dusparom, jer su prva tamburaška gostovanja organizirana upravo po župama. U njegovu se čast svake godine u devetom mjesecu održava manifestacija „Večeri i noći Ilije Žarkovića Žabara“.
Višegodišnji član društva i vođa tamburaške sekcije koji je, kako ističu u HKPD „Tomislav“, postavio temelje tamburaškoj priči u Golubincima je Pavle Peršić. Kako kaže, njegova prva ljubav bila je muzika na struju u mladalačkim danima, a njegov prvi nastup bio je na prvom tamburaškom festivalu „Dobro veče stara damo“. „Električne gitare smo svirali dok nije kosa počela da nam sijedi. Tada smo ostavili gitare i prešli na tambure. Počeli smo kao Golubinački tamburaši 1995. godine, kada smo došli kod našeg tadašnjeg župnika Joze Duspare da ga pitamo možemo li raditi u katoličkoj porti? Probali smo i, evo, opstali do današnjih dana zahvaljujući našem entuzijazmu i svećeniku. U početku nas je bilo 7, kasnije 10, a zatim se pojavila i mlađa grupa. Trenutačno radim na tekstovima i želja mi je konačno snimiti CD te se nadam da ćemo ove godine to i uspjeti“, kaže Pavle Peršić.
Tekst i fotografije: Suzana Darabašić
