Krećući se putem prema Staroj Binguli, asfaltom koji je okrpan brojnim rupama, više stječete dojam kako se krećete prema nekom rijetko posjećenom vikend naselju. Pozornost vam jedino zaokuplja prelijep pogled na obronke Fruške gore, na srijemska sela i ravnicu. Od glavne ceste Stara Bingula je udaljena oko 12 kilometara, a sama prilazna cesta je u veoma lošem stanju, stoga kada vlada zima s obilnim oborinama, prilaz selu je dosta otežan, a nekada i onemogućen. Krivudavom cestom polako se ulazi u selo, a jedina smjernica je ploča s nazivom sela na latiničnom pismu.

Dok smo tražili centar, točka odrednica bila nam je najljepša građevina u mjestu, a to je katolička crkva sv. Petra, izgrađena 2010. godine. Ispred same crkve nalazili su se mještani okupljeni pred početak svete mise. Ovi skromni ljudi, stanovnici Stare Bingule, uglavnom se bave zemljoradnjom i voćarstvom i od toga žive i privređuju, a samo četiri stanovnika imaju stalno zaposlenje. Stanovnici se opskrbljuju u vrlo oskudno opskrbljenoj prodavaonici, a u veće nabave, kako kažu, putuju u obližnju Čalmu ili u Srijemsku Mitrovicu. Imaju svoj Dom kulture koji je u veoma lošem stanju. Mjesna zajednica ne raspolaže svojim sredstvima, samodoprinos nemaju s obzirom da imaju samo četiri zaposlenika Za odobrenje sredstava, kada im nešto zatreba, obraćaju se pismenim zahtjevom Gradu Srijemska Mitrovica. Kako ističe prvi čovjek sela, jedino mjesto okupljanja Hrvata predstavlja crkva, gdje se redovito okupljaju nedjeljom na svetim misama.

„Mladih je u selu jako malo. U osnovnoj školi imamo samo četiri učenika i u predškolskom uzrastu jedno dijete. Nismo baš sigurni da će nam uskoro biti bolje, jer sredstva koja dobivamo od Grada Srijemska Mitrovica nedovoljna su za poboljšanje uvjeta života u selu“, kaže predsjednik MZ Stara Bingula Goran Barbenik.

Odgovornu stranu potražili smo u Gradskoj upravi u Srijemskoj Mitrovici, gdje smo se informirali o mogućnosti eventualne pomoći mještanima Stare Bingule. „Od ove (2014.) godine uveli smo besplatan prijevoz za sve građane starije od 65 godina. Poduzeli smo socijalnu strategiju prema svima i maksimalno dajemo koliko možemo i trudimo se sve potrebe, posebice socijalno ugroženog stanovništva, ispuniti“, rekao je načelnik Gradske uprave za socijalnu zaštitu i zaštitu životnog okoliša Grada Srijemska Mitrovica Željko Novaković.

Čelnici Grada Srijemska Mitrovica također tvrde kako su unatrag deset godina uradili dosta na poboljšanju uvjeta života građana u selima te općine. „Situacija je katastrofalna u svim selima, ne samo u mjestu Stara Bingula. Od 2005. godine radim na poboljšanju uvjeta života građana u mjesnim zajednicama, pa samim tim i u Staroj Binguli. Poduzeli smo dosta toga na čišćenju kanalske mreže, rasvjeti, izgradnji crkve, ali moraju i sami ljudi u selu nešto poduzeti na poboljšanju uvjeta života“, izjavio je pomoćnik gradonačelnika Srijemske Mitrovice Goran Matić.

Stara Bingula je do 2010. godine bila jedino mjesto u Srijemu koje nije imalo katoličku crkvu. Već dvije godine u ovom mjestu je svećenik vlč. Mario Paradžik, župnik u Laćarku. Za uporabu hrvatskog jezika, koji je skupštinskom odlukom 2005. godine uveden u ovo mjesto, kaže kako je to još uvijek proces koji traje. „Ovdje je tek odnedavno prisutan s političke strane DSHV, koji polako pokreće inicijativu za uvođenje hrvatskog jezika u službenu uporabu. S druge strane, trebalo bi više pokrenuti svijest kod ovih ljudi, koji manje-više nemaju niti religiozne, niti nacionalne svijesti“, istaknuo je vlč. Mario Paradžik.

Stanovništvo
Prema popisu iz 2002. godine u Staroj Binguli bilo je 190 stanovnika, a u posljednje tri godine primijećen je značajan demografski pad broja stanovnika. Hrvati su 2002. godine činili 30,52 posto stanovništva, a ostale zastupljene nacionalne zajednice bili su Slovaci, Srbi, Rusini i Mađari. Općina Srijemska Mitrovica potkraj 2005. godine uvela je u službenu uporabu hrvatski jezik, međutim, ta odluka još uvijek nije zaživjela.

Zbog čega nije došlo do realiziranja skupštinske odluke o provođenju hrvatskog jezika u službenu uporabu, odgovor smo potražili u Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice. „U Staroj Binguli je od samog početka bila čudna situacija. Stekli smo dojam kako su se mještani uplašili provođenja te odluke. U tom mjestu postavljene su ploče na latiničnom pismu na samom ulasku u selo, u ulicama, školi te Mjesnoj zajednici. U nekoliko navrata smo posjetili to mjesto i shvatili kako treba uraditi puno toga. Mjesto je malo, mali je broj djece i mi smo svjesni toga. Nadamo se da će uskoro sazreti svijest kod mještana“, izjavio je Miroslav Kuhajda, stručni suradnik za nadzor za službenu uporabu jezika i pisama u Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice.

Tijekom razgovora s mještanima stekli smo dojam kako su se pomirili sa svojim oskudnim načinom života. Ističu kako svi tu složno i lijepo žive i da im je to najvažnije. „Živimo sasvim normalno. Nedjeljom obvezno idemo na svetu misu i u crkvi se uglavnom sastajemo. Dok nismo imali crkvu, nismo se niti okupljali u selu. Ponekad smo samo išli na svete mise u Srijemsku Mitrovicu i Laćarak. Sada nam je puno ljepše i bolje, jer imamo prekrasnu crkvu u selu“, rekla je Svetlana Poljaković. Do prošle godine u selu nije postojao ni objekt gdje bi se mogla održavati kateheza. Sada župljani imaju novoizgrađenu dvoranu pokraj crkve, koja je blagoslovljena na Petrovo 2013. godine, te se petkom održavaju sati vjeronauka.

Međutim, mladi su uskraćeni za mjesta gdje bi se mogli sastajati i družiti. „Družimo se tako što idemo u druga sela na igranke, jer ovdje nemamo gdje, a nema ni djevojaka. Bilo bi lijepo kada bi u selu barem postojala udruga kako bismo njegovali naše običaje i kulturu“, izjavio je Anđelko Poljaković. Očigledno je da volja za očuvanjem tradicije i običaja Hrvata, prema navodima mještana ovog lijepog, pomalo zaboravljenog sela, postoji. Vrijeme će pokazati hoće li odluka o uporabi hrvatskog jezika biti provedena u cijelosti u Staroj Binguli, kao što je učinjeno i u ostalim mjestima u Srijemu i Vojvodini gdje je ispunjen zakonski uvjet.

Tekst i fotografije: Suzana Darabašić
Objavljeno u tjedniku „Hrvatska riječ“,
br. 571 od 13. ožujka 2014.