Na adresu HKPD-a Stjepan Radić u Novom Slankamenu, krajem prošle godine, stiglo je rješenje Republičkog geodetskog zavoda, Službe za katastar nepokretnosti Inđija, u kojem se navodi da se dozvoljava upis prava državnog vlasništva u korist Srbije na katastarskim parcelama 1721 i 1722: zemljište pod zgradom-objektom površine 454 m2, zemljište pod dijelom zgrade površine 9 m2, zemljište uz zgradu-objekt površine 364 m2, zemljište pod zgradom-objektom površine 20 m2, te njiva 3. klase površine 2016 m2, dosadašnjeg korisnika društvenog vlasnika KPD-a Stjepan Radić iz Novog Slankamen. Na ovakvo rješenje članovi Upravnog odbora KPD-a Stjepan Radić uložili su žalbu, jer smatraju, kako navode, da je objekt udruge s okućnicom njihovo vlasništvo.
Objekt su gradili naši preci
Prema riječima tajnika Društva Ivana Gregurića, veći dio dokumentacije koju posjeduju dokaz je da je objekt njihovo vlasništvo.
„Prostorije u kojima danas radimo kupili su naši djedovi davne 1938. godine od Mirka Kumpfa, što je više puta spominjano i pisano u povijesti Društva. To je poznato ne samo žiteljima Slankamena nego i velikoj većini starijih ljudi u inđijskoj općini. Uz pribavljene sve dozvole za gradnju izgrađena je nova dvorana 1988. godine. Dozvolu za adaptaciju prednjeg dijela objekta dobili smo 2007. godine od Odjela za urbanizam Općine Inđija. Sada smo suočeni sa situacijom da naše prostorije rješenjem općinskih tijela pripadaju državi, Općini Inđija. Štoviše, u rješenju se navodi da je komisija utvrdila kako je na tom placu nelegalno izgrađena dvorana. Sve ovo se dešava jer je netko nekada u katastru nepokretnosti u rubrici vlasništvo upisao ‘društvena imovina’. Ugovor o kupovini prostorija iz 1938. ne posjedujemo, budući da je veći dio arhive spaljen zajedno s dijelom knjiga iz knjižnice 1991. godine. Dio knjiga je sačuvao tadašnji ravnatelj osnovne škole Steva Grujić. Kopija ugovora vjerojatno postoji u Arhivu Srema u Srijemskoj Mitrovici, ali bez sudskog naloga Društvo ga ne može dobiti. Ovim putem molimo prvenstveno Hrvatsko nacionalno vijeće, kao našu krovnu instituciju, a zatim i predstavnike drugih hrvatskih institucija da nam pomognu kako bismo našu imovinu ponovo vratili u naše vlasništvo", ističe Gregurić.
Kako nam je prilikom razgovora istaknuo predsjednik HKPD-a Stjepan Radić Ivan Albot, nakon dobijanja rješenja kojim se dozvoljava upis prava državnog vlasništva nepokretnog i pokretnog dijela imovine udruge, članovi Upravnog odbora su uložili žalbu na izdano rješenje, te obavili razgovor s predstavnicima lokalne samouprave Općine Inđija. Kako je izjavio, obećana im je podrška u rješavanju njihovog problema. Općina Inđija im je ponudila korištenje zgrade doma na 99 godina, na što oni ne pristaju. Trenutno čekaju odgovor na žalbu koju su uložili, te se nadaju da će i uz pomoć predstavnika hrvatskih institucija slučaj biti riješen u njihovu korist.
Povijest Društva
Dana 3. kolovoza 1902. godine u Novom Slankamenu je osnovano HKPD Stjepan Radić. Na osnivačkoj skupštini su prihvaćena pravila rada, te je na temelju odluke 34 prisutna člana izabrana uprava Društva. Tada je Društvo dobilo naziv Hrvatska čitaonica. Hrvati i Srbi pristupaju u članstvo u nešto većem broju sljedećih godina. Društvene zabave su organizirane po dva do tri puta godišnje, a 1905. godine Društvo se pretplaćuje na više dnevnih i tjednih novina. Tijekom Prvog svjetskog rata Društvo bilježi teške dane. Mnogi su članovi na fronti. Povratkom ljudi iz rata Društvo nastavlja uobičajeni rad. Interesantno je napomenuti da se Nijemci kao članovi Društva nalaze u njemu do 1931. godine, ali već 1932. nema ih u članstvu. Zgrada u kojoj je bila privatna kavana kupljena je 1938. godine. Prostorije su bile prilagođene potrebama Društva. Udruga tada broji 600 članova i nosi naziv Hrvatski seljački dom. U svojoj knjižnici ima 450 knjiga. Počinje Drugi svjetski rat i osjetno se smanjuje intenzitet rada Društva. Prva poslijeratna skupština Društva održana je 3. veljače 1946. godine, na kojoj prisustvuje 134 žitelja Slankamena. Jednoglasno su zaključili da se obnovi rad najstarijeg kulturno-prosvjetnog društva, a 3. travnja 1948. godine dobijaju odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova Narodne Republike Srbije. Tada ono dobija ime KPD Stjepan Radić. Uređuje se knjižnica, povećava broj knjiga, raste i zanimanje za knjige. Učvršćuje se rad u svim oblicima kulturno-prosvjetnog i društveno-zabavnog rada. Osnivaju se sekcije: dramska, muzička, folklorna i pjevačka. Društvo je 1968. godine od S. O. Inđija dobilo Oktobarsku nagradu, kao priznanje za izuzetne zasluge na širenju kulture na amaterskom nivou. Negdje oko 1976. godine mnogo se govori i razmišlja o obnovi zgrade. Nakon pribavljene potrebne dokumentacije, 1988. godine sazidana je nova dvorana. Raspadom SFRJ za Društvo nastaju teški dani. Društvo ‘90-ih godina ostaje bez svog prostora koje je mjesna zajednica izdala za ugostiteljski objekt. Prostorije se vraćaju Društvu pred proslavu 100. godišnjice i nastavlja se uređenje i intenzivni rad na njegovoj preregistraciji. Već 1. kolovoza 2002. godine udruga od SUP-a Srijemska Mitrovica dobija rješenje o upisu u registar udruženja građana pod nazivom HKPD Stjepan Radić, Novi Slankamen. Budući da su Hrvati prvi put nacionalna manjina, statut Društva je morao biti izmijenjen. Zadatak Društva je razvijanje i njegovanje kulturne tradicije i običaja Hrvata u Srijemu. To se odnosi na folklorne, književne, muzičke, dramske, likovne i ostale kulturne i edukacijske sadržaje. Od 2002. godine Društvo je ostvarilo značajne rezultate nastupima na općinskom i pokrajinskom nivou, kao i na gostovanjima u Hrvatskoj, u Zagrebu, u dvorani Vatroslav Lisinski, na Vinkovačkim jesenima i drugim sličnim manifestacijama.
Izvor: Hrvatska riječ (S. D.)
