Na današnji dan prije dvadeset godina, odnosno, 11. lipnja 1993. godine, na poticaj tadašnjeg vodstva Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, vijećnici Skupštine općine Subotica usvojili su prijedlog o izmjeni Statuta općine, po kojem je u ravnopravnu službenu uporabu u općini, uz srpski i mađarski, uveden i hrvatski jezik sa svojim pismom. Naziv općine, također i pečat grada su trojezični.

Jedno od prvih dostignuća koje je ostvareno temeljem te odluke jest osnivanje Uredništva na hrvatskom jeziku u Radio Subotici, koncem 1998. godine. Potom je školske 2002./2003. godine uvedena nastava na hrvatskom jeziku u pojedinim osnovnim školama u gradu i okolici, a nastava u srednjim školama izvodi se od 2006./2007. godine. Trenutačno se nastava izvodi u pet osnovnih škola u Subotici, Đurđinu, Maloj Bosni i Tavankutu i trima srednjim školama na području Grada Subotice, u kojima nastavu pohađa ukupno oko 400 učenika. Predškolsko obrazovanje na hrvatskom jeziku izvodi se u okviru vrtićkih odjela u Subotici (vrtić „Marija Petković“), u Tavankutu (vrtić „Donji Tavankut“), u Maloj Bosni (vrtić „Bambi“).

No, službena uporaba hrvatskoga jezika značajnije je zaživjela 2004. godine kada je ustanovljena općinska Služba za prevodilačke poslove na hrvatskom jeziku. Otada se na hrvatski jezik prevode dokumenti za sjednice lokalne skupštine, lokalni Službeni list, dokumenti vezani za obavljanje raznih poslova Gradske uprave s građanima itd. Ubrzo nakon toga u subotičkoj Gradskoj knjižnici počinje s radom i knjižničar informator na hrvatskom jeziku. Tijekom 2012. godine i formalno je ustanovljen hrvatski fond na dječjem odjelu, na kojem se inače sve aktivnosti odvijaju na sva tri službena jezika.

Građani Subotice hrvatske nacionalnosti mogu od gradske administracije dobiti službene dokumente na hrvatskome jeziku, nazivi gradskih javnih i javno-komunalnih poduzeća te ustanova na teritoriju grada ispisani su i na hrvatskom jeziku, a sve je više i trojezičnih natpisa naziva ulica i naseljenih mjesta. No, unatoč pravu koje imaju, privatne osobe i poduzetnici gotovo i ne koriste hrvatski jezik na natpisima koje postavljaju.

Hrvatski jezik ipak nije u potpunosti ravnopravan sa srpskim i mađarskim: iako je službena uporaba hrvatskog u Subotici značajnije zaživjela, i to ponajviše u tijelima lokalne uprave, državna tijela i javne ustanove to u velikoj mjeri ignoriraju (policija, carina, porezna uprava, pošta itd.). Također, problema u primjeni hrvatskog ima i na drugim mjestima. Primjerice, većina gradskih institucija kulture (poput Narodnog kazališta...) nema programe na hrvatskom jeziku, a lokalne medijske kuće, osobito elektornički mediji (izuzev Radio Subotice), ne obavještavaju na hrvatskom jeziku. 

Hrvatski je jezik po Statutu Vojvodine iz 2009. godine jedan od šest službenih jezika u pokrajini. Osim u pokrajinskoj administraciji i Subotici, status službenog jezika hrvatski ima i u dijelovima grada Sombora (Monoštor i Bereg) te općina Apatin (Sonta), Srijemska Mitrovica (Stara Bingula) i Šid (Sot i Batrovci).