Ivo Škrabalo, poznati hrvatski filmski redatelj, scenarist i filmski kritičar, te političar, umro je 18. rujna 2011. godine, nakon duge i teške bolesti u Zagrebu u 78. godini. Rođen je u Somboru 19. veljače 1934. Osnovno i srednje školovanje završio je u tom gradu, a zatim se seli u Zagreb gdje je završio Pravni fakultet. Nakon toga je studirao na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti gdje je diplomirao filmsku režiju. U Zagrebu je i ostao do kraja života.

Bio je dramaturg u zagrebačkim filmskim kućama. Redatelj je i scenarist više zapaženih dokumentarnih filmova, od kojih se ističu „Velika porodica" i „Slamarke divojke". Autor je više djela na temu filma, a surađivao je u izradi Filmske enciklopedije. Za scenarij i tekst filma redatelja Mladena Jurana „Živuće fotografije - slike iz prošlosti filma u Hrvatskoj" 1983., nagrađen je Zlatnom medaljom „Beograd" na Festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu 1983. godine, a za istog redatelja napisao je scenarij za film „Škola narodnog zdravlja" (1984).

Kao jedan od urednika u „Hrvatskom tjedniku" 1971. bio je, nakon sloma Hrvatskog proljeća, proskribiran te je radio kao savjetnik za repertoar u Croatia filmu.

Politički se aktivirao 1990-ih u HSLS-u, na čijoj je listi 1992. i 2000. bio izabran za zastupnika u Hrvatski sabor. Tijekom Domovinskog rata u vladi narodnog jedinstva neko vrijeme bio je doministar kulture za međunarodnu suradnju.

Bio je i potpredsjednik liberalne, demokratske i reformatorske grupe u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

U povodu smrti člana Hrvatskog akademskog društva Ive Škrabala, brzojav sućuti njegovoj obitelji uputili su Hrvatsko nacionalno vijeće, Hrvatsko akademsko društvo i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Kako se navodi, među ostalim u brzojavu, njegov film „Slamarke divojke" i potpora koju je dao Leksikonu podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, trajni su prinosi hrvatskoj kulturi njegova rodnog kraja.