U ponedjeljak, 10. prosinca 2012. godine, u Petrovaradinu je nakon duge i teške bolesti preminuo glasoviti pijanist, profesor klavira, zborovođa, orguljaš i glazbeni spisatelj Đuro Rajković. Pokopan je u petak, 14. prosinca 2012. na Novomajurskom groblju u Petrovaradinu.
Rođen je u Vrbasu 23. veljače 1937., ali je živio u Kuli. Od 1941. živi u Petrovaradinu gdje je završio osnovnu školu i nižu gimnaziju. Privatno je učio klavir 1947. godine kod nastavnice Katice Panić u Novom Sadu. Od 1948. je pohađao, te 1956. završio klavirski odjel u novosadskoj glazbenoj školi „Isidor Bajić“ u klasi pijanistice Milice Moč. U navedenoj školi završio je i teoretsko-nastavnički odjel 1955. godine. Studij nastavlja 1956. na Umjetničkom odjelu za klavir na glazbenoj akademiji u Beogradu, gdje je u klasi prof. Jelice Popović diplomirao 1964. godine. Na pjevačkom odjelu u glazbenoj školi „Isidor Bajić“ bio je 1961. korepetitor, a od 1962. do 1975. predavao je klavir. Na Akademiju umjetnosti u Novom Sadu prešao je 1975. kao jedan od njenih utemeljitelja. Te godine bio je stručni suradnik za predmet klavirski praktikum. Umjetnički suradnik-korepetitor postao je 1976., a 1992. stekao je zvanje samostalnog umjetničkog suradnika.
Bio je posljednji zborovođa Pjevačkog društva „Neven“ u Petrovaradinu (1955.- 1957). S petrovaradinskim skladateljem i knjižničarem Stanislavom Preprekom, lišenim vida 1959., surađivao je 26 godina na glazbenom i kulturnom polju, istodobno zapisujući i izvodeći njegova djela. Tijekom života bio je jedan od najvećih promicatelja bogatog stvaralaštva Stanislava Prepreka. Rajković je bio i nasljednik autorskih prava pokojnog Prepreka. Inspiriran Rajkovićevom idejom o vježbanju arpeđa, poznati ruski klavirski pedagog Jevgenij Mihailovič Timakin napisao je djelo „Svakodnevne vježbe pijanista“ tiskano u Moskvi 1974.
U mnogim mjestima Vojvodine i nekadašnje Jugoslavije nastupao je kao solist, komorni glazbenik i koncertni pratitelj. Iz ljubavi prema zajedničkom glazbovanju, surađivao je s mnogim domaćim i stranim umjetnicima. Najbolje koncertne uspjehe ostvario je u suradnji s vrhunskim violinistima Ilijom Grubertom, Marinom i Irinom Jašvili i s odličnim pjevačem Oktavijanom Enigareskuom. Vrijedno je pažnje i Rajkovićevo desetljetno djelovanje u klavirskom duetu s novosadskim pijanistom Gyulom Gálom (1975.- 1985.). U ansamblu „Lautari slassic“ (klavir i dvije violine) djelovao je tri godine (2001.- 2003.), a u ansamblu „Tres pro musica“ (klavir, violončelo, fagot) dvije godine (2003.- 2004.). Snimao je komornu i solističku glazbu za RTV Novi Sad.
Od svojih dvadesetih godina povremeno je orguljao u ponekim našim crkvama. Ljubav prema liturgiji i crkvenom pjevanju prenio mu je Stanislav Preprek, istaknuti cecilijanac i orguljaš. Zahvaljujući Rajkovićevom glazbeno-tehničkom posredovanju između Stanislava Prepreka i orguljašice Anice Nevolić, tijekom trojne crkvenoglazbene suradnje obnovljen je crkvenoglazbeni repertoar u petrovaradinskoj crkvi Uzvišenja sv. Križa. U spomenutoj crkvi Rajković je neprekidno orguljao od 1985. do kraja 2011., a prema potrebi i u drugim crkvama u mjestu i okolici.
Svoje priloge, kao glazbeni spisatelj, objavljivao je u zagrebačkom časopisu „Sveta Cecilija“, novosadskom listu „Dnevnik“, novosadskom časopisu „Misao“, kazališnom listu „Pozorište“, beogradskom časopisu „Pro musica«, jugoslavenskom glazbenom časopisu „Zvuk“, zagrebačkoj hrvatskoj reviji „Marulić“, zagrebačkom listu „Vjesnik“, subotičkom glasilu „Glas ravnice“, zagrebačkom listu „Zov Srijema“ i subotičkim časopisima „Klasje naših ravni“ i „Zvonik“. Pisao je o domaćim hrvatskim stvarateljima i domaćim glazbenim prilikama. U zborniku radova s drugog znanstvenog skupa „Dani Ilije Okrugića“ u Zemunu 2007., izdanog u Zagrebu 2007., objavljen je Rajkovićev stručni članak o glazbenim djelima Ilije Okrugića Srijemca, prvi članak s tog područja Okrugićeve djelatnosti.
U Godišnjaku za znanstvena istraživanja br. 2, izdanom u Subotici 2010. od strane Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, objavljena je prepiska Stanislava Prepreka s Albom Vidakovićem koju je priredio i predgovorio Đuro Rajković.
Nakon sudjelovanja na drugom znanstvenom skupu „Dani Ilije Okrugića“ Rajković je za tisak priredio i predgovorio svjetovne i crkvene popijevke Ilije Okrugića Srijemca. Svjetovne popijevke objavljene su u Petrovaradinu 2008., a crkvene također u Petrovaradinu 2009. Hrvatsko društvo crkvenih glazbenika objavilo je u Zagrebu 2006. Rajkovićevu monografiju o petrovaradinskom stvaratelju Stanislavu Prepreku pod nazivom „Stanislav Preprek – život i djelo“.
Tekst: Petar Pifat
