Do 1993. godine Dužijanca se odvijala na dva kolosijeka. Kako čitamo u Reviji Dužijanca iz 2018. godine, iz pera Grge Bačlije, „od 1972. do 1990. godine priredba Dužijanca ličila je na sve samo ne na izvorni scenarij te priredbe, što se osobito odnosilo na središnju povorku kao najslikovitiji vid narodnih običaja ovdašnjih bunjevačkih Hrvata. Naime, tih godina su u povorci sudjelovali i sudionici omladinskih radnih brigada koji su radili na sanaciji jezera Palić, noseći pritom državne i partijske zastave SKJ i druga obilježja neprimjerena ovoj manifestaciji, te političke parole stranke kojima u tom segmentu tu svakako nije bilo mjesto".

U istoj Reviji, Andrija Anišić piše: „Gradska Dužijanca 1972. pa sve do 1993. godine nije više bila ona koju su organizirali ‘naši ljudi’ iz prethodne četiri godine. Tu Dužijancu, dakako, ni Crkva više nije podržavala niti smatrala svojom, jer je organizacija prešla u ruke ‘komunistima’ koji nisu u organiziranju Dužijance imali iste namjere. Subotička Danica za 1972. godinu je bila zabranjena i povučena iz prodaje, a sljedeća je izišla tek nakon 12 godina, točnije za godinu 1984. Stoga za te godine niti nemamo izvješće o tzv. Gradskoj dužijanci. Godine 1978. počeo je izlaziti vjersko-informativni list Bačko klasje, no u njemu kao ni u Subotičkoj Danici za 1984., kao ni sljedećih godina nema ni riječi o tzv. Gradskoj dužijanci što je jasni pokazatelj da ona u svijesti svećenika i vjernika više nije bila značajna. No, zanimljiva je činjenica da ni o crkvenoj ili crkvenim dužijancama u Bačkom klasju i prvim godištima obnovljene Subotičke Danice nema gotovo nikakvog izvješća".

Značajno je navesti i sjećanje prvog gradskog bandaša iz 1968. godine Grge Kujundžića: „Nakon represije komunističkog režima, crkvena je Dužijanca i dalje održavana po župama, a održavala se gradska Dužijanca u Subotici, koju često nazivamo ‘komunističkom’. Organizator te Dužijance bila je komunistička partija i vijorili su se barjaci s komunističkim znamenjem. Povorka je formirana na hipodromu, tamo je scenski poredana i išla je do centra Subotice. U povorci su sudjelovala folklorna društva, skupine risara, a bile su prikazane scene sijanja, rasta, košenja i mljevenja žita, do zakuhavanja i pečenja kruha. Sve te scene bile su postavljene na traktorskim prikolicama i u sporom mimohodu su dočaravale gledateljima tijek od sadnje sjemena do gotovog somuna. U centru grada je bila postavljena velika bina, gdje je predsjednik Općine dočekivao bandaša i bandašicu koji su mu uručivali pečen kruh od novoga brašna. Iza toga je slijedilo veselje i ples. Svim tim događajima prethodilo je natjecanje risara, konjičke trke i tkz. Veliko kolo na kojemu su se birali bandaški par i njihovi pratioci. Crkvena i svjetovna Dužijanca morale su ostati razdvojene".

Razvidno je da je od 1972. godine gradska Dužijanca bila sasvim nešto drugo u odnosu na prethodne godine kad su je organizirali bunjevački Hrvati, poznavatelji običaja i povijesti.

Dani kruha i riječi

Svo to vrijeme, čuvajući i njegujući svoju izvornost, crkvena Dužijanca se redovito slavila svake godine. No, već 80-ih godina prošloga stoljeća, slavlje Dužijance biva obogaćeno novim sadržajima. Tako se od 1980. godine organiziraju Dani kruha i riječi, koje su činila tri stožera: kulturno stvaralaštvo, molitveno-meditativni dio i euharistijsko slavlje kao vrhunac i završetak slavlja Dužijance. S druge strane, urušavanjem komunizma uvidjelo se da takozvana gradska Dužijanca bez duhovne dimenzije ne može potrajati.

Dani kruha i riječi, kojima je Crkva dvorila svoj narod, zaživjeli su 1980. godine prigodom proslave 40. obljetnice smrti bunjevačkog hrvatskog pjesnika Alekse Kokića. A iste godine, na Veliku Gospu, 15. kolovoza, katedralni zbor prvi puta nastupa pod imenom Albe Vidaković, po velikom hrvatskom skladatelju i muzikologu rođenom 1914. godine u Subotici. U Danima kruha i riječi, koji su se priređivali do 1993. godine u okviru proslave Dužijance, nezaobilaznu ulogu ima Katedralni zbor Albe Vidaković na čelu sa s. Mirjam Pandžić.

Crkva je u okviru te manifestacije u svojim prostorijama održavala književne večeri posvećene istaknutim hrvatskim književnicima, a tih dana su održavane i svečanosti duhovnog sadržaja koje su prerasle u „večernje" ili „vespere", koji se održava u subotičkoj katedrali, navečer uoči centralne proslave Dužijance.

Bogat duhovno kulturni program

Nastupile su godine bogate duhovnim i kulturnim sadržajima, meditativnim i književnim večerima u okviru Dužijance. Već te 1980. godine bilježimo da je ženski oktet Katedralnog zbora nastupio na književnoj večeri 16. kolovoza. Kokićevi dani su održani 17. kolovoza u katedrali, a tom prigodom je subotički biskup Matija Zvekanović održao predavanje na temu „Svećenički lik Alekse Kokića". Nakon mise zadušnice održana je meditativna večer, čiji je voditelj bio Andrija Kopilović.

Naredne godine, 1981., na 70. godišnjicu prve Dužijance, održani su Komemorativni dani Riječ i kruh od 14. do 16. kolovoza. Prvoga dana u župi svetog Roka održana je književna večer posvećena Blašku Rajiću, gdje su u programu sudjelovali dr. Marin Šemudvarac, Josip Temunović, mr. Lazar Ivan Krmpotić i Antun Gabrić. Drugog dana, u subotu 15. kolovoza, proslavljena je Dužijanca, a popodne održana književna večer posvećena Anti Evetoviću Miroljubu i Stipi Bešlinu, kojom prigodom je Mo Milan Asić dirigirao katedralnim zborom. U nedjelju, 16. kolovoza, održana je akademija u čast Blaška Rajića u dvorani župe sv. Roka.

Dani kruha i riječi održani su i 1982. godine. U subotu, 14. kolovoza, je bila meditativna večer, 15. kolovoza Dužijanca, a istog dana i književna večer. Te 1982. Mo Milan Asić je na riječi Ante Jakšića uglazbio skladbu Blagoslovljena ova zemlja moja, koja je tada i prvi put izvedena. U okviru Dana, 1983. godine bilo je i svećeničko ređenje Lazara Novakovića i sadašnjeg biskupa Slavka Večerina.

Godina 1986. izdvaja se po jubilejima - 75 godina Dužijance i 300 godina obnovljenog crkvenog života među vjernicima Hrvatima u Bačkoj. U petak, 15. kolovoza, preko 150 mladih u bunjevačkoj nošnji, među njima katedralni bandaš i bandašica Grgo Dulić i Jelena Piuković, kao i bandaši i bandašice iz Sombora, Đurđina, Male Bosne, Žednika, donijeli su simbol Dužijance izrađen od slame, rad Kate Rogić i Marije Ivković Ivandekić iz Đurđina. Nakon mise bila je zahvalna procesija s Presvetim oko katedrale, koju je predvodio biskup Zvekanović.

Dani kruha i riječi održavali su se od 1980. do 1993. godine povodom proslave Dužijance 15. kolovoza i svake godine bili posvećeni drugoj temi.

Izvor: Hrvatska riječ (Nela Skenderović)