Kristina Vuković majka je učenice prvog razreda osnovne škole. I ona je kao i svi ostali roditelji dobila anketni listić s mogućnošću izjašnjavanja za izborni predmet materinski jezik s elementima nacionalne kulture, a to su u slučaju Sombora mađarski, hrvatski i romski jezik i bunjevački govor. „Nismo se opredijelili za hrvatski jezik, a jedini razlog je preopterećenost školskim gradivom. Kći nam ide na vjeronauk i vjeronaučno gradivo je na hrvatskom jeziku. Uz to u našoj kući se redovito prate hrvatski TV programi tako da joj hrvatski nije strani jezik. Ukoliko u višim razredima pokaže želju da pohađa izborni predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture imat će našu potporu“, kaže majka Kristina. Ako je suditi po broju djece koja su se izjasnila za izborni predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture slično razmišljaju i drugi roditelji.
Anketa
To potkrepljuju konkretni podaci iz Školske uprave Sombor u koju su pristigli anketni listići iz škola putem kojih su se roditelji izjašnjavali o tome žele li da njihova djeca pohađaju izborni predmet materinski jezik s elementima nacionalne kulture. Za izborni predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture izjasnili su se učenici u Beregu, Monoštoru, Doroslovu i Somboru. Ukupno 82 učenika, ali kada je riječ o samom gradu samo su tri učenika.
„Za mađarski jezik opredijelili su se i đaci koji nisu mađarske nacionalnosti, jer smatraju da će im znanje mađarskog jezika koristiti u komunikaciji s okolinom ili na neki drugi način. Kada je riječ o hrvatskom jeziku i bunjevačkom govoru, postoji velika sličnost sa srpskim jezikom, pa bi to mogao biti jedan od razloga slabijeg interesa za hrvatski jezik, dok se s onim drugim dijelom, odnosno nacionalnom kulturom, đaci upoznaju u udrugama ili na neki drugi način“, kaže načelnik Školske uprave Sombor Borislav Staničkov.
Hoće li slično biti i glede fakultativnog pohađanja hrvatskog jezika u Školskoj upravi nisu nam mogli odgovoriti, jer ti anketni listići još nisu obrađeni, ali Staničkov drži da je to dobar način da đaci uče svoj materinski jezik i upoznaju se s nacionalnom kulturom.
„Tamo gdje nije bilo dovoljno đaka da se formiraju grupe za redovitu nastavu kampovi koje planiramo organizirati prilika su za izučavanje jezika, običaja i tradicije. To je dobar prijedlog Ministarstva prosvjete i ove školske godine treba krenuti i realizacija. Mi se nadamo da će Sombor biti domaćin jednog od tih kampova, prije svega za hrvatski jezik“, kaže Staničkov.
Neuspjeli pokušaj
Iako godinama u Somboru ima tek po nekoliko učenika zainteresiranih za hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, što je nedovoljno za formiranje grupe za ovaj izborni predmet, u Somboru je prije desetak godina organizirana nastava i to u gradskoj Osnovnoj školi Bratstvo-jedinstvo, zahvaljujući ponajviše angažmanu Marije Šeremešić.
„Znam da sam razgovore vodila s tri načelnika Školske uprave za obrazovanje grada Sombora, jer su se baš u tom razdoblju događale smjene u Školskoj upravi. Sjećam se da je razgovor vođen s Marijom Vučković i Gradimirom Markovićem i mislim da je za njegovog vremena i uvedena nastava, ali ne kao izborni predmet, već fakultativno. Jedino sam to uspjela postići. U tom razdoblju ravnateljica škole je bila Anđelka Brajović, koja je smatrala da bi se razgovori oko ovog izbornog predmeta trebali voditi i s predstavnicima hrvatskih institucija. Odazvali su se pozivu tadašnji dužnosnici HNV-a i tada je postignut dogovor da se HNV uključi u nastojanja da hrvatski bude izborni predmet, ali se nakon tog razgovora ništa nije uradilo“, prisjeća se tog razdoblja Šeremešić.
Nakon prvog anketiranja za hrvatski jezik bilo je zainteresirano 12 učenika, ali je kasnije broj opao na osam.
„Profesorica Monika Vekonj, koja se za ovu nastavu pripremala na seminarima u Hrvatskoj, nikada nije dobila nikakvu plaću za svoj, mislim, četverogodišnji rad, nije imala program rada već smo se sami dogovarali kako bi trebala izgledati nastava. Roditelji koji su bili članovi Nazora nisu bili zainteresirani upisati djecu na ovaj predmet, pravdanje na moj upit bilo je da je nezgodno zbog putovanja. Nastava se ugasila jer su svi digli ruke od toga, od HNV-a, pa do roditelja i onih koji su u Somboru predstavljali hrvatske institucije“, kaže Šeremešić.
Nastave na hrvatskom u samom Somboru nema već šest-sedam godina. Roditelji se prilikom izbora izvannastavnih i dodatnih aktivnosti opredjeljuju za ono što će njihovoj djeci najviše koristiti u nastavku školovanja, pa primjerice između hrvatskog i informatike biraju informatiku. Izostali su i napori hrvatske zajednice u Somboru da nešto uradi na uvođenju hrvatskog jezika u neku od somborskih škola. Tako gradu u kome na papiru (prema službenom popisu) ima više od tri tisuće Hrvata, samo troje djece želi izučavati svoj materinski jezik.
Izvor: Hrvatska riječ (Z. V.)