Slike koje su članovi Hrvatske likovne udruge „Cro Art“ stvarali ili tijekom članstva u Udruzi ili kakvim ranijim prigodama, izložene su u galerijskom prostoru Otvorenog sveučilišta. Otvarajući izložbu 15. travnja 2013. godine, zamjenik urednika tjednika „Hrvatska riječ“ Zvonko Sarić zapitao se je li moguće da slikarstvo i danas može imati ulogu u suvremenoj umjetničkoj produkciji i kulturi, kao što je to bilo ranije.
Danas se sve češće postavlja pitanje inferiorne komunikacijske uloge slikarstva, uz činjenicu da puno toga u današnje vrijeme nije u sjajnoj poziciji, u današnjem postmodernom polju smušenog i brbljivog eklekticizma, rekao je Zvonko Sarić i dodao:
„U novijem društvenom, kulturnom i povijesnom kontekstu, estetika i etika postupno gube na vrijednosti. A glede likovne umjetnosti o kojoj govorim, nameće se mišljenje kako danas niti jedan sadržaj nije posebice vrijedan slikanja. To jest, da su svi sadržaji za to jednako nepotentni, ili potentni. Poticajni ili nepoticajni. Ali to nije poraz slikarstva o kojemu govorim, to je poraz vremena u kojemu živimo.“
Slična je pozicija i suvremene književnosti, podsjetio je Zvonko Sarić.
On je otvarajući izložbu ispripovijedao da su književnici puno pisali o slikarstvu i likovnim stvarateljima. Među njima, Mileta Prodanović u djelu „Ultramarin (roman bez slika)“ kaže da se umjetnost mora kloniti svake sile čak i kada nastaje kao porudžbina silnika. Misao je nastala tijekom devedesetih prošloga stoljeća, kada je na djelu bila sveopća regresija društva na našem podneblju, rekao je Sarić.
Zapravo, ma koje umjetničko stvaralaštvo nikada nije i ne može biti prosuđivano izvan društvenog konteksta, a tako je i danas, zaključuje.
Slikarstvo je prestalo biti predmetom rasprava i polemika. Ima li ono, koje je donedavno bilo jedan od važnih čimbenika kulture, uporište u današnjoj vizualnoj kulturi, zapitao se Zvonko Sarić.
Djela koja bistre mutnu vodu sveopćeg multimedijalnog hipermnoštva, opovrgavaju nastojanja da se nadahnjujući trenutak pripiše površnim, efemernim emocijama, nastalim pod pritiskom svakodnevice, i mogu se vidjeti na ovoj izložbi.
„U ovome galerijskom prostoru možete vidjeti primarne materijale svake slikarske produkcije: okvire, platna i druge površine na koje se prenose subjektivni slikarski izrazi - utjelovljenja mentalnih, duhovnih i osjećajnih sadržaja. Na ovoj izložbi imamo prigodu procijeniti domete i smisao izloženih djela, komunicirati s djelićem životnosti umjetnosti našega vremena i energije utrošene na nju. Siguran sam da nam ova izložba može govoriti ponešto o tome što je slika danas, koji je njezin trenutačni smisao, svrha i sudbina.“
Šesnaest slikara, članova Udruge, izložilo je više od trideset slika. One se mogu pogledati do nedjelje, 21. travnja.
U prigodnom programu sudjelovali su Tamburaški sastav „Klasovi“ i recitator Davorin Horvacki.
Tekst: Siniša Jurić
