Dio prostorija Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Matija Gubec iz Rume pretvoren je tijekom mjeseca svibnja 2016. godine u izložbeni prostor u kojem su predstavljene fotografije iz njihove bogate arhive. Hrvatska udruga iz Rume postoji i radi preko jednog stoljeća, što ju svrstava u jedno od najstarijih društava u Vojvodini. Želja autora izložbe bila je upravo da prikaže društvo i ljude koji su prolazili i ostavili traga u njegovom radu kroz 113 godina postojanja.

Dugogodišnji član HKPD-a Matija Gubec iz Rume, istaknuti povjesničar i kroničar Ratko Racković došao je na ideju napraviti izložbu fotografija druženja članova Društva. Međutim, iz zdravstvenih razloga to nije uspio realizirati, pa je taj posao prepušten Josipu Jurci, dirigentu Velikog tamburaškog orkestra i dugogodišnjem članu udruge u Rumi, čiji je posao bio izvršiti selekciju fotografija i postavi ih na panoe: „Ja sam napravio malo drukčiji koncept izložbe: kroz fotografije sam napravio retrospektivu rada našeg društva, od postanka odnosno prvih fotografija do današnjih dana, koje čuvamo u našoj arhivi. Na prvom tablou nalaze se najstarije fotografije našeg orkestra iz 1937. godine, fotografirane prilikom osnutka Hrvatskog tamburaškog saveza. Tu su i naši solisti iz razdoblja dok ja nisam vodio orkestar i koji su bili angažirani samo za tu priliku. Kada sam preuzeo vodstvo, zauzeo sam drugačiji koncept i doveo svoje stalne soliste. Danas su to Dušan Stupar, Bogdan Dejanović, Katarina Atanacković, Zoran Lepšanović, Dunja Divić, Željko Tovilo...“, kaže Jurca.

Osim solista, na tabloima su predstavljeni i dirigenti tamburaškog orkestra koji su se mijenjali kroz dugo razdoblje: Pera Matušić, Žarko Škorić, Boško Bogičević i Josip Jurca koji je dirigent u tamburaškom orkestru od 1998. godine do danas.

Kroz brojne fotografije može se vidjeti da je Gubec jedna od rijetkih udruga koja je neprekidno radila unatoč tome što se kroz to vrijeme promijenilo ukupno šest država. A koliko su bili aktivni vjerodostojno govore fotografije s brojnih festivala: „Pokušao sam s fotografijama kojima raspolažemo u našoj arhivi prikazati naša brojna sudjelovanja na festivalima. Tako su tu fotografije s Festivala muzičkih društava Vojvodine, tamburaških orkestara Srbije, Festivala jugoslavenske tamburaške glazbe u Osijeku i na raznim drugim mjestima. Činjenica da smo samo u 2005. godini imali 28 koncerata govori puno o nama, a fotografije to i potvrđuju“, kaže Jurca.

Navike i običaji su se mijenjali kroz vrijeme, a upravo su te promjene ostale zabilježene na fotografijama Društva. Izložba prikazuje nogometne utakmice, razna druženja, snimanja emisija, koncerte i gostovanja, rad odjela kojih danas više nema, te kako je tekla izgradnja prostora u kojem Društvo i danas djeluje: „U posljednje vrijeme okosnica našeg rada je Veliki tamburaški orkestar. Međutim, u ranijem razdoblju to je bila dramska sekcija koja je svojevremeno bila veoma uspješna, a radila je i folklorna sekcija. A tu su i fotografije zbora koje datiraju iz 1925., godine kada je još moj djed pjevao. Nažalost tih fotografija nemamo puno, samo nekoliko fotografija naše dramske sekcije, ali ipak dovoljno da i njih prikažemo i podsjetimo posjetitelje i na njihov vrijedan rad i uspjehe. Posebnu vrijednost imaju fotografije izgradnje naših prostorija; najprije velike, a potom male dvorane i na njima se može lijepo vidjeti koliko je truda i rada uloženo. Što je posebno zanimljivo, sve je to rađeno dobrovoljnim radom uz veliki entuzijazam članova našeg društva i naših prijatelja zahvaljujući kojima mi danas imamo odgovarajuće uvjete za rad i druženje“.

Kako nam na kraju razgovora ističe, bilo je teško izabrati fotografije, posebno zato što ova udruga posjeduje bogatu arhivu koja datira iz 1903. godine: „Od te davne 1903. do danas nijedna fotografija, ulaznica, niti bilo što drugo što nas vezuje za Društvo nije bačeno. Sve se to čuva u našim ormarima u kojima je sve pohranjeno. Postoji još materijala i sada se vodim idejom da možda već iduće godine napravimo izložbu naših plakata s naših brojnih nastupa. Mislim da bi ljudima možda bilo interesantno da se i to prikaže“, zaključuje sugovornik.

Izvor: Hrvatska riječ (S. Darabašić)