U pendžeru Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu, 3. ožujka 2022. godine postavljena je izložba fotografija Tavankut – mjesto obnovljenih križeva krajputaša. Autorica fotografija je mlada Tavankućanka Matea Milojević, koja je uslikala sve postojeće križeve u Donjem i Gornjem Tavankutu, Mirgešu, Čikeriji te pripadajućim atarima. Riječ je o ukupno 21 križu, koji predstavljaju važan dio sakralne materijalne baštine Tavankuta i župe Presvetog srca Isusova.
Izložba je otvorena u okviru programa Pedeset dvi nedilje tradicijske kulture u Tavankutu, koji provodi mjesni HKPD Matija Gubec. Suorganizator je neformalni pokret Bunjevački put križa koji okuplja katoličke vjernike iz zajednice Hrvata u Bačkoj te ima nekoliko ciljeva. Kako navode, prvi je ponovno aktualiziranje i dublje kontekstualiziranje Muke Isusa Krista, kako bi se snažnije osvijestila njezina ne samo veličina nego i značaj koji ona ima za vjernike. Kao drugo, važni se čine i napori da se Muka Gospodinova opredmeti u novim djelima umjetnosti, kako bi relativno zatomljeni segmenti sakralne umjetnosti u zavičaju nekako oživjeli. Kao treće, nastoji se graditi jedna zdrava zauzetost za ono što se smatra vlastito i vrijedno u području sakralne materijalne kulturne baštine.
U okviru ovoga kulturno-vjerskog programa, koji je započeo 2013. godine, okupio se jedan broj kreativnih osoba. Fotograf Augustin Juriga i crtač Ante Rudinski svoja su umijeća usmjerili na stvaranje opusa na temu Muke; grafički dizajner Darko Vuković i grafičar Aleksandar Botić izradili su grafike sedam motiva križeva krajputaša. Zahvaljujući naporima č. s. Mirjam Pandžić oživljen je i stari način pjevanja tijekom moljenja Puta križa. Vuković je autor i Križnoga puta, koji je postavljen u crkvi Presvetog Trojstva u Maloj Bosni. Tomislav Žigmanov objavio je knjigu haiku pjesama na ovu tematiku. U tiskovinama na hrvatskom jeziku – prije svega tjedniku Hrvatska riječ i Zvoniku, objavljeno je više desetaka napisa o povijesti ovdašnjih križeva krajputaša. Održano je nekoliko predavanja i tribina o ovome fenomenu. Objavljena je i knjiga – Bunjevački put križa, koja u formi molitvenika na govoru ovdašnjih Hrvata – bunjevačkoj ikavici, iznosi razumijevanje Isusove muke „našeg čovjeka“ te nalazi sličnosti s vlastitom tragičnošću, čime se na neizravni način približava i, vjerojatno, bolje razumijeva Njegova Muka.
„Prodajom spomenutih umjetnina, ‘isprošenih’ dodatnih novčanih sredstava i dragovoljnim radom stvorena je materijalna osnova za obnovu devastiranih križeva krajputaša. Naime, u proteklih je 10 godina u okviru ovako osmišljenih nastojanja obnovljeno tridesetak križeva krajputaša u svim područjima gdje naš ‘svit’ živi. Od toga je desetak obnovljeno na području Tavankuta i njegova ‘atara’, zahvaljujući i naporima doskorašnjeg župnika Franje Ivankovića i brojem ne malog ‘virujućeg svita’ okupljenih oko našeg ‘Bunjevačkog puta križa’! Sve je to pridonijelo da Tavankut danas jest mjesto gdje nema ni jednog od 21 križa koji ne sija i koji se, barem gdje kad, ne okiti cvijećem! Pa ipak, ima ih još nekoliko za podići iznova“, navodi u pratećem tekstu izložbe koji potpisuje jedan od pokretača neformalnog pokreta Bunjevački put križa Tomislav Žigmanov.
Izložba fotografija Tavankut – mjesto obnovljenih križeva krajputaša bit će postavljena do četvrtka, 10. ožujka 2022. godine, a može se pogledati i na Facebooku.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)
