Međunarodni susret amaterskih dramskih društava koji organizira HKUD Vladimir Nazor ove godine sveo se na jednodnevni program i dvije predstave. Domaćini su održali tradiciju da za susrete prirede premijeru, a međunarodni karakter dala je gostujuća predstava iz Hrvatske. No, unatoč tome gledatelji nisu ostali uskraćeni, jer su i monodrama Đuka Begović u izvedbi Ivice Koprivnjaka iz Amaterskog kazališta Belišće i komedija Ujež u izvedbi domaćina dvije dobre predstave, koja su svaka na svoj način bile doživljaj za punu dvoranu Hrvatskog doma.
Monodrama Đuka Begović rađena je na temelju istoimenog romana Ivana Kozarca. Teška je to i opora priča o Đuki Begoviću, sinu jedincu iz nekada čuvene obitelji bogatih Begovića, koga je obijesni i strasni bećarski život doveo do toga da postane isto što i otac, pijanica i raspikuća. Izvrsna izvedba Ivice Koprivnjaka vjerno je dočarala sudbinu propalog obijesnog seoskog bećara i gazdačkog sina, koji nije mario za pravila i konvencije i koga ni dugogodišnja robija zbog ubojstva oca nije promijenila. Toliko vjerno da je među gledalištem vladao muk, kao da su i sami mogli osjetiti svu tragičnost Đuke Begovića.
„Monodrama Đuka Begović za mene je bila izazov i prijašnjih godina, ali tek sam sada osjetio da bih mogao iznijeti tu ulogu. Jednostavno čovjek mora proći nekakav životni ciklus, da osjeti i rad i bolest i starost. Đuka Begović je naš, to smo mi. Mnogo toga se u našim životima promijenilo, mnogo toga oko nas se osuvremenilo, ali u našim glavama je ostalo sve isto i kakvi smo nekada bili. Nije lako igrati monodramu. Sam si na sceni, nema suflera, drugog glumca s kojim možeš komunicirati, sve moraš odraditi sam. Moraš se predati tekstu, napose ovakvom, moraš iskazati unutarnje emocije kroz govor, glas, suzu i prenijeti gledateljima“, kaže Koprivnjak, koji je s Đukom Begovićem na Festivalu dramskih amatera u Slavonskom Brodu prošle godine osvojio nagradu.
Domaćini, dramska sekcija HKUD-a Vladimir Nazor, ovaj put odabrali su komediju Branislava Nušića Ujež. Satirična je to priča je o ženskoj emancipaciji. Akterice ove tragikomedije su članice udruge Ujež, čije se dnevne aktivnosti svode na sastanke na kojima odbijaju molbe žena za pomoć, te se posvećuju susjedskim tračevima i raduju tuđoj nesreći u braku, a sve uzvikuju parole o ulozi žene u obitelji i društvu, dok se istovremeno njihove obitelji raspadaju.
Uz Nazorove glumce koji su u dramskoj sekciji dugo aktivni, u ovoj predstavi šansu su dobili i novi članovi, a sve pod redateljskom palicom Ljiljane Tomić – Markovinović. „Zadovoljna sam onim što smo prikazali na pozornici, pogotovo što smo imali četvero glumaca koji su prvi puta stali na scenu, ali mislim da su se odlično snašli. U pitanju je komedija i mislim da bi u Nazoru trebali ići u tom smjeru i da za repertoar dramske sekcije biraju komedije“, kaže redateljica.
A Ujež je komad u tri čina i u njemu sudjeluje 14 glumaca. Nazorovi amateri vješto su se izborili s vrckavim dijalozima i uspjeli su održati nivo predstave, s tim što je nekoliko njih odskakalo u svom glumačkom izričaju. Komediju Ujež pripremana je oko šest mjeseci, a zbog predstojećih gostovanja u Hrvatskoj, tekst je preveden na hrvatski jezik. I ono što ohrabruje je i podatak da je dramska sekcija proširena s četvero novih članova.
S obzirom na to da su ovogodišnji susreti trajali jedan dan i da su prikazane samo dvije predstave izostalo je proglašenje najbolje predstave, glumca i glumice, što je inače bila praksa na ranijim susretima.
Dramska sekcija
Nazorova dramska sekcija osnovana je 1936. godine, iste godine kada je osnovan i HKD Miroljub. Ostalo je zabilježeno da su na repertoaru bili i komadi Čehova, Trifkovića, ali i da su u Nazorovoj sekciji glumili i Ivan Hajtl i Zvonko Bogdan.
Pročelnik dramske sekcije Šima Raič kaže da su susreti svedeni na jedan dan, jer amaterska društva koja su bila planirana za program, iz raznih se razloga nisu mogla odazvati pozivu za gostovanje u Somboru. „Bili smo zato prinuđeni susrete prirediti u jednoj večeri, ali se nadamo da će naredne godine to ipak biti dvodnevni susret kazališnih amatera u Somboru. U cijeloj toj priči nameće se i pitanje koliko bi pomoglo dogovaranje udruga pri organiziranju manifestacija, što je problem o kome je bilo riječi i na sastanku kulturnih udruga i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Primjerice, nedavno su u Lemešu gostovali amateri iz okolice Rijeke, a njihov dolazak mogao se iskoristiti i za gostovanje u Somboru. Ili obratno: zašto ne prikazati monodramu Đuka Begović, recimo u Lemešu? Time bi i jedan i druga udruga dobile sadržajnije kazališne programe koje organiziraju. Udruge se dogovaraju, ali problem nastaje kada netko od glumaca ne može sudjelovati, jer se automatski otkazuje cijela predstava. S obzirom na to da su u pitanju amateri, razlozi mogu biti i oni banalni kao što je nerazumijevanje šefa na poslu, koji ne prihvaća zahtjev za slobodan dan ili promjenu smjene.“
Slične probleme imaju i kazališni amateri u Hrvatskoj, jer, kako kaže Ivica Koprivnjak, ne može se reći da je kazališni amaterizam naročito popularan u Hrvatskoj.
Izvor: Hrvatska riječ (Zlata Vasiljević)