Lazar Merković, pjesnik, romanopisac, esejist, književni kritičar, prevoditelj i publicist, leksikograf, novinar, doajen kulturno-kavanskog, boemskog svijeta u Subotici, kako su ga, među ostalim, nazvali njegove kolege, bio je slavljenik čijih je 65 godina književnog rada te 85 godina života obilježeno sinoć u Čitaonici Gradske knjižnice. Hommage večer je organizirala NIU «Hrvatska riječ».
O njegovom novinarskom, književnom i kroničarsko-sakupljačkom radu, govorili su urednik nakladničke djelatnosti NIU «Hrvatska riječ» Milovan Miković, urednica «Hrvatske riječi» Jasminka Dulić, njezin zamjenik Zvonko Sarić, kao i ravnatelj Historijskog arhiva Subotice Stevan Mačković, te ravnatelj Gradske knjižnice Dragan Rokvić.
Tom je prigodom istaknut veliki Merkovićev doprinos pri bilježenju zavičajne povijesti, ali i razvitku novinarstva, utemeljenju književne periodike i povezivanju i upoznavanju različitih kultura.
Lazar Merković književnikom je postao stjecajem okolnosti. Prvi književni rad, jedan prijevod na mađarski jezik, objavio je u policijskoj postaji, kako sam tvrdi. Honorar je bio upečatljiv i za pamćenje.
«Književnik sam postao sasvim slučajno. Samo jednom sam stvar uzeo u svoje ruke, kada sam sačinio jedan prijevod. On je objavljen 1943. godine u subotičkoj policijskoj postaji, tu, na 3. katu Gradske kuće. Zbog toga prijevoda kao i moga političkog angažmana, stvari su krenule kako ne treba za moje godine. Nakon povratka, trebalo je nastaviti školovanje. Uz to, Balint Vujkov je, kada je čuo da će mi u Beogradu biti objavljena pjesma, od mene napravio novinara. Smjestio me je za stol i rekao: 'Ti si sada novinar Hrvatske riječi.'». 
Volio je kemiju, kako kaže ali kemičar nikada nije postao. Uspio je zato sačiniti unutarnje, duhovne spojeve osobite vrste.
Lazar Merković nezaobilazna je ličnost u stvaranju i promicanju subotičkog književnog kruga nakon Drugog svjetskog rata, rekao je tom prigodom Milovan Miković. On je ukazao i na ustrajnost Lazara Merkovića u godinama koje s ponosom nosi.
«Prvi svoj novinarski tekst objavio je 6. travnja 1946. godine u 'Hrvatskoj riječi' i evo, nakon toliko godina on je i dalje aktivni suradnik toga lista. Nije netko tko dobiva 'Hrvatsku riječ' i drhtavom rukom ju, kao počasni, stari novinar čita, nego on svojom čvrstom rukom i dalje piše tekstove i natuknice, i to ne samo za 'Hrvatsku riječ' već i za druga glasila.»
O značaju kroničarsko-sakupljačkog rada Lazara Merkovića govorila je mr. Jasminka Dulić. Ona je istaknula važnost bilježenja kronologije jednoga mjesta ili kraja. 
«U dogovoru s autorom, kronologija koja se objavljuje u našem listu fokusira se na datume i činjenice od posebnog značaja za kulturu i povijest Hrvata u Vojvodini. Činjenica je pak, da većina zapisa govori o Subotici. To može biti poticaj i drugim autorima za započinjanje toga obimnog posla prikupljanja i obrade povijesnih činjenica. Imamo i reakcije pojedinih naših suradnika koji su, potaknuti ovim napisima, iznijeli problem nepostojanja takve kronologije za njihova mjesta. Jer, što nije zapisano, kao da se nije niti dogodilo.»
Lazar Merković je sa skupinom mladih pisaca uvježbavao sve ono što će se kasnije nalaziti na stranicama «Klasja» u okviru književne stranice tadašnje «Hrvatske riječi». Na njoj su se javljala sva imena koja će kasnije postati vodeća, ne samo našega podneblja već i šireg, istaknuto je tijekom večeri.
Osim časopisa i književnog kruga, utemeljitelj je i dviju nakladničkih edicija, «Osvit» i «Zenit», i one su dale prostor za nastanak prvih poslijeratnih književnih djela.
Tiskane su mu tri zbirke pjesama i dva romana, zastupljenih u desetak zbornika, antologija i izbora. S mađarskog jezika preveo je na hrvatski i srpski gotovo 1.200 naslova, što čini oko 60 knjiga. Tu spada i oko 40 drama te puno drugih tekstova raznih žanrova glasovitih pisaca.
Za književni, prevoditeljski i publicistički rad dobio je više domaćih i inozemnih nagrada i odlikovanja od koji su orden «Reda Danice hrvatske» s likom Marka Marulića, Pro Urbe, kolajna «Malog križa» Republike Mađarske za dugogodišnje prevoditeljstvo i istaknutu ulogu u posredovanju između vojvođanske i mađarske književnosti iz matične zemlje, kao i priznanje «Dr. Ferenc Bodrogvári», a i počasni je građanin Grada Subotice. 
85. rođendan čestitali su mu među ostalima i djelatnici središnjice Matice hrvatske u Zagrebu, mr. Vera Erl u ime osječke «Šokačke grane», leksikografkinja Jasna Ivančić iz Zagreba te predsjednica Udruge Hrvata iz Skopja Snežana Trojetanec.
Lazar Merković predložen je prošle godine za dobivanje priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi, koje se sastoji od nacionalne mirovine, ali ipak se pokazalo da povjerenstvo koje o tome odlučuje ne smatra njegov doprinos dostojnim takvoga priznanja.
Tekst: Siniša Jurić
Fotografije: Nada Sudarević
