Nakon romana Bezdan i pjesničke zbirke (intimna) Kronika srca, subotička književnica Željka Zelić prošle je godine objavila novu, svoju drugu knjigu pjesama naslovljenu Slikam te riječima. Ta je knjiga, objavljena u nakladi NIU Hrvatska riječ iz Subotice, predstavljena 27. svibnja 2016. godine u Subotici, okupivši u čitaonici Gradske knjižnice veliki broj posjetitelja. Govoreći o knjizi, dipl. filologinja-komparatistica Klara Dulić ocijenila je kako su riječi Željke Zelić „žive slike“ koje se smjenjuju s različitom dinamikom, o čemu svjedoči i sam jezik pjesama.
„Pokatkad suzdržan, zaustavljen glas u grlu, zamrznuta slika snažnog emotivnog naboja, a onda raspjevan i obojen, stvara sinesteziju boja i zvukova, koja na osobit način doprinosi bogatstvu pjesničkog jezika ove zbirke... U zgusnutosti i zbijenosti jezika očituju se osjećanja koja su ispod površine ovih pjesama u kojima se kao dominantna osjećanja u pjesmama javljaju ljubav i čežnja, a zatim i traganje. Traganje za ljubavlju, ali i traganje za pravim čvrstim riječima koje grade prebivalište za čitav pjesnikinjin svijet. Jezik zbirke je pročišćen i ima svoj vlastiti poredak, čitatelj može osjetiti da se na tom jeziku radilo, jer su slike dobro fokusirane, izoštrene“, navela je Dulić.
Ukazala je i da se forma pjesama kreće od zgusnutog, eliptičnog iskaza do pjesama u prozi, te dodala kako su dominantni motivi pjesama ljubav, glad za ljubavlju, čežnja i motiv očiju (kome je posvećen ciklus pjesama Akvarel u očima), kao i motivi smrti i novog života koji iz nje proizlazi. Kako je Dulić naglasila, autorica ispisuje lirski putopis, mapirajući mjesta koja do tih prostora sreće vode: „Put nije uvijek prohodan, naprotiv, često nailazi na prepreke i to je jezikom i stilskim sredstvima jasno iskazano.“
Profesorica književnosti i urednica knjige Nevena Mlinko navela je kako je poezija Željke Zelić „poezija odsutnosti“. „U zbirci pratimo bolnu igru traženja i izmicanja, dolazaka, ali češće odlazaka, susreta, ali i izbjegavanja susreta lirskog subjekta s Drugim kao zrcalom vlastita života. Stihovi Bluesa u očima kažu: S pamukom posađena / u redove tvojih pogleda / cestama nepovezanim / notama plavim putujem. Biti u redu nepovezano, biti nečiji, a slobodno lutati? Pripadati, a u stvari ne pripadati. Odsutnost rađa ambivalentnošću u kojoj se spajaju nespojive, opozitne stvari. Sadašnjost natopljena prošlošću – u kojoj je mjeri sadašnjost? Živi mrtvaci – jesu li oličenje života ili smrti? A možda je na koncu odsutnost samo drugo, neugodnije lice prisutnosti?“, zapitala je Mlinko.
Pjesme u zbirci Slikam te riječima grupirane su u četiri ciklusa: Ulje na dlanu, Akvarel u očima, Pastele u grlu i Mozaik pod nogama. Redoslijed pjesama, kako je istaknula Mlinko, ne prati kronološki slijed njihova nastanka, nego okosnicu čine motivi i njihovo stilsko uobličenje. „Ciklusi predstavljaju samosvojne (zaokružene) cjeline koje imaju svoj početak i kraj, svoje rođenje i svoju smrt. Svaki od njih otvara pjesma o pjesmi, odnosno o riječima, o stvaralaštvu, o umjetnosti. Osjetila koja upijaju svakodnevicu ne štede se u liričnom izlaganju drugima. Sučeljavamo se s teksturom ulja na platnu, s težinom i gustoćom velikog broja emocionalnih tonova koji postaju identitetski reprezent osobe“, kazala je Mlinko.
{xtypo_rounded4
Pisanje – proces samoizlječenja
Autorica Željka Zelić zahvalila je svim prisutnima, kao i onima koji su poticali i potiču njezino književno stvaralaštvo. „Piscu je, koliko god pisao za sebe, budući da je pisanje proces samoizlječenja, ipak drago kada ono što radi i o čemu riječima pjeva dopre do drugoga, jer samo s drugim možemo biti i cijeli. To je odlika istinske ljubavi, a ljubav je, uz sva druga osjećanja, esencija i ove zbirke“, kazala je ona.{/xtypo_rounded4
I Dulić i Mlinko izrazile su nadu da će Željka Zelić i dalje pisati i objavljivati, što, čini se, nije upitno budući da njezina zbirka završava riječima: Točka nije kraj. Svaki početak na točku sliči.
Književnu večer moderirao je v. d. urednika Nakladničke djelatnosti NIU Hrvatska riječ Zvonko Sarić. Večer je obogaćena glazbom i likovnim elementima. Stihove iz zbirke kazivale su Anita Kovač, Marija Kovač i Ivana Kuka, dok su se za glazbeni dio postarali učenici Muzičke škole u Subotici – Ines Bajić i Matija Perčić. Autorica crteža i slika koji su ovom prigodom krasili zidove Čitaonice je Ena Gergić. Kako je istaknuto na kraju večeri, na ovaj je način mladima dan prostor da prikažu svoje talente.
Izvor: Hrvatska riječ (D. B. P.)