U organizaciji Udruge za potporu bačkim Hrvatima u Zagrebu je 4. svibnja u Knjižnici i čitaonici „Bogdan Ogrizović" održano predstavljanje knjige „Tajanstvenosti trag", prerano umrlog hrvatskog pjesnika Stipana Bešlina, rođenog 1920. u šokačkom selu Bački Monoštor, u kojem je i preminuo od sušice 1941. godine.
„Unatoč preranoj smrti Stipe Bešlin je, kako su govorili njegovi prijatelji i znalci, bio često spominjan kao darovit pjesnik i velika hrvatska pjesnička nada prve polovice 20. stoljeća, a prve obavijesti o njemu, mi, generacija stasala nakon Drugog svjetskog rata, dobili smo već 1945. i 1946. godine od Ivana Kujundžića, Ante Sekulića i drugih, a kasnije smo o njemu više saznali od Matije Evetovića i Đure Lončarevića", rekao je u uvodnom dijelu u ime organizatora Naco Zelić, dok su o Stipanu Bešlinu, još jednom vitezu hrvatskog jezika u Bačkoj, govorile Marija Šeremešić iz Bačkog Monoštora i doc. dr. sc. Sanja Vulić, s Hrvatskih studija u Zagrebu, koje su i priredile knjigu za tiskanje.
U prvom dijelu svoga izlaganja Marija Šeremešić je ukratko predstavila Udrugu „Urbani Šokci" i Hrvate u Gornjem Podunavlju, a zatim je pročitala nekoliko Bešlinovih pjesama iz knjige „Tajanstvenosti trag".
„Stipan Bešlin je bio pjesnik tragične sudbine, izrazito inteligentan mladić velikog srca, iznimno moralan, veliki ljubitelj knjige, koji je već kao 13-ogodišnjak počeo objavljivati pjesme, čak i pisati za djecu, premda je i sam jedva izašao iz dječje dobi", rekla je dr. Vulić te dodala kako se o njemu vrlo malo pisalo, a među prvima je to učinio dr. Matija Evetović, autor „Kulturne povijesti bunjevačkih i šokačkih Hrvata".
„Dr. Evetović je u svojoj knjizi objavio kratak, ali značajan tekst o Bešlinu i spomenuo njegovu neobjavljenu rukopisnu zbirku 'Tamna cesta'. Godinama smo se pitali gdje je ta zbirka. Marija Šeremešić je uspjela pronaći neke Bešlinove rukopise i dala mi ih na uvid. Bilo je doista zanimljivo uspoređivati različite rukopisne verzije istih pjesama te pratiti kako je pjesnik brusio i dotjerivao svoj poetski izraz", prisjetila se dr. Vulić i naglasila kako je značajni pomak u poznavanju Bešlinovog pjesničkog djela počeo 1967. godine kada je o njemu počeo pisati Juraj Lončarević, a krunu njegove djelatnosti vezane uz Bešlina predstavlja priređivanje i objavljivanje zbirke pjesama „Zaljubljeno proljeće" 1970. godine.
„U ovoj, dosad drugoj po redu Bešlinovoj tiskanoj zbirci pjesama 'Tajanstvenosti trag', objavljena je 71 pjesma, koje nisu poredane kronološki po datumu objavljivanja, nego tematski. U prvoj su skupini pjesme za djecu, dok pejzažna lirika čini znatan dio Bešlinovog pjesništva. Iz današnje perspektive uopće nismo u stanju procijeniti koliko je hrvatska književnost izgubila smrću dvadesetogodišnjeg Bešlina, te da s toliko godina ni jedan naš pjesnik nije uspio objaviti svoje pjesme u najuglednijim hrvatskim časopisima toga doba: 'Hrvatska prosvjeta', 'Hrvatska revija', 'Savremenik' i dr. Možda smo zaista izgubili pjesnika koji je mogao postati najveći hrvatski pjesnik druge polovice 20. stoljeća, ali jedno je sigurno - svi Hrvati u Bačkoj, osobito svi šokački Hrvati, a osobito Monoštorci, imaju zbog čega, ili bolje rečeno zbog koga biti ponosni«, zaključila je dr. Sanja Vulić.
Tekst i fotografije: Zlatko Žužić
