Profesor dr. Josip Ivanović, devetočlana obitelj Zdenka i Jasne Dulić iz Đurđina, te Samostan svetog Dominika iz Subotice, dobitnici su ovogodišnjih nagrada Ivan Antunović po odluci Vijeća istoimenog Katoličkog društva, za promicanje kršćanskih vrednota u našem društvu. One su im dodijeljene na Književnoj večeri koju tradicionalno uoči središnje proslave Dužijance priređuje spomenuto društvo, kojom se obilježava i njegov dan, a koja je održana u četvrtak, 11. kolovoza 2022.godine, u HKC-u Bunjevačko kolo u Subotici. Ovom je prigodom, u povodu 50 godina od smrti znanstvenika, književnika te društveno i kulturno angažiranog djelatnika dr. Matije Evetovića, izlaganje o njegovom liku i djelu održao ravnatelj Povijesnog arhiva Subotica Stevan Mačković, a obznanjene su i prve tri nagrade za izloge u Subotici ukrašene u duhu Dužijance.
Lik i djelo dr. Matije Evetovića
Dr. Matija Evetović (1894. – 1972.) bio je gimnazijski profesor, ravnatelj Muške gimnazije u Subotici, dogradonačelnik Subotice, pročelnik Gradskog muzeja Subotica, profesor u subotičkom Sjemeništu Paulinum... Svojim je djelima pridonio očuvanju vjerske i nacionalne svijesti bunjevačko-šokačkih Hrvata i tako spada u velikane hrvatskog naroda u Bačkoj.
„Rođen je u Bačkom Almašu / Bácsalmásu (danas u Mađarskoj) 1894., a sa svojom obitelji doseljava se u Suboticu 1899. godine. Prije rata stanovao je u Pozorišnoj ulici br. 2 (današnja Nušićeva), a nakon rata, 1953., u Preradovićevoj 3. Što se tiče njegovih ideoloških političkih orijentacija, do 1918. kod njega je prisutan protumađarski mladenački bunt, nakon čega je do ‘30-ih godina prorežimski nastrojen, potom naginje ka prohrvatskim opcijama, od ‘41. do ‘44. nije prisutan u javnosti, dok je od ‘45. lojalan režimu koji koristi njegove stručne kvalifikacije. U Zagrebu završava Filozofski fakultet, gdje 1923. brani i doktorsku disertaciju. Kao što je u ranijem periodu imao otpor prema mađarizaciji i vladajućoj politici, u valu južnoslavenskog ujedinjenja se provuklo i to da je postao član režimske Narodne radikalne stranke. Zahvaljujući tome Evetović je 1926. godine postavljen na mjesto zamjenika gradonačelnika Subotice na kojoj je dužnosti do polovine 1927. Također, trudio se pomiriti katoličanstvo Bunjevaca s naturenim radikalstvom. Aktivno radi u prorežimskoj Bunjevačkoj prosvetnoj matici (kasnije prelazi u prohrvatsku Maticu subotičku), zamjenik je predsjednika Zemljodilske kasine, te uređuje i piše političke članke za Subotičke novine. Početkom ‘30-ih godina, ‘vjetrovi hrvaštine’ koji se sve više osjećaju na ovim prostorima, zahvatili su i Evetovića koji je sudjelovao u nekoliko događanja poput velike svečanosti Hrvata Bunjevaca 1936. u povodu 250. godišnjice dolaska Bunjevaca u Suboticu. Pod utjecajem Crkve, postaje u to vrijeme sve aktivniji u nekim kulturnim društvima. Bio je aktivan u Matici subotičkoj, Humano prosvjetnom odboru, riječju, sve se više angažira u društvenim krugovima s jasnom hrvatskom odrednicom. Godine 1934., na prijedlog Blaška Rajića, izabran je za predsjednika Savjeta rimokatoličkih crkvenih općina, a od 1936. sudjeluje u radu Hrvatske kulturne zajednice", naveo je, među ostalim, Stevan Mačković.
Matija Evetović je objavljivao u Književnom severu, Klasju naših ravni, Subotičkim novinama i Subotičkoj Danici, a pisao je i za Hrvatsku enciklopediju. Najznačajnija njegova djela su Život i rad biskupa Ivana Antunovića, narodnog preporoditelja (Subotica, 1935.), te Život i rad Paje Kujundžića, a svoje najznačajnije djelo Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata priveo je kraju 1940./41. koje je nakon rata čuvano u Gradskoj knjižnici Subotica. Ovo je djelo 2010. priređeno pod uredništvom Milovana Mikovića i tiskano u nakladi NIU Hrvatska riječ.
Dobitnici nagrada Ivan Antunović
Vijeće KD-a Ivan Antunović na svojoj je sjednici 12. srpnja 2022 godine donijelo odluke o dodjeli Nagrade Ivan Antunović zaslužnom pojedincu, brojnoj obitelji i udruzi. Dobitnike je priopćio i nagrade im uručio predsjednik Društva vlč. Josip Štefković.
Kao zaslužnom pojedincu Društvo je nagradu dodijelilo prof. dr. Josipu Ivanoviću, redovitom sveučilišnom profesoru, dekanu Učiteljskog fakulteta na mađarskom nastavnom jeziku u Subotici Sveučilišta u Novom Sadu. Po rođenju je Somborac, a po odrastanju Subotičanin. Pedagogiju i sociologiju diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i stekao akademski naziv magistra znanosti iz područja pedagogije, a 2007. je obranio doktorsku disertaciju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, stekavši znanstveni stupanj doktora pedagogijskih znanosti. Kako se navodi u Obrazloženju Odluke, Josip Ivanović aktivno je sudjelovao u počecima institucionalnog organiziranja hrvatske zajednice u Srbiji. Sudjelovao je u osnivačkim koracima Katoličkog društva Ivan Antunović, Teološko-katehetskog instituta Subotičke biskupije, Hrvatskog akademskog društva, Hrvatskog informatičkog centra, Hrvatskog društva za pomoć učenicima i studentima Bela Gabrić, Hrvatske čitaonice, Društva srpsko-hrvatskog prijateljstva, Privremenog hrvatskog nacionalnog vijeća, Nacionalnog vijeća hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i Crnoj Gori. Bio je prvi predsjednik Udruženja Marija koje je pokrenulo Radio Mariju Srbije. Godine 2011. Sveta Stolica mu je dodijelila odličje Pro Ecclesia et Pontifice za dugodišnji rad i prinos razvoju katoličkih škola u Srbiji.
Nagradu Društva dobila je i obitelj Zdenka i Jasne Dulić iz župe sv. Josipa Radnika iz Đurđina gdje u vjeri odgajaju svojih sedmero djece: Saru (13), Barbaru (11), Jakova (9), Anastaziju (8), Petra (6), Marka (4) i Iliju (1)), a, kako je ovom prigodom rečeno, osmo je „na putu". Školska djeca pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku, a cijela obitelj aktivna je u brojnim župnim aktivnostima, kao i u Neokatekumenskoj zajednici.
Društvo Ivan Antunović nagradu je dodijelilo i Samostanu svetog Dominika iz Subotice. Časne sestre Dominikanke u Suboticu su došle 1947. godine velikom zaslugom s. Male Tereze Vidaković, prve bačke dominikanke. Vodila ju je želja duhovno blago dominikanskog duha prenijeti u svoj zavičaj, među svoje sunarodnjake bunjevačke Hrvate. U crkvi su pomagale oko uređenja, na župi su organizirale veliki mješoviti zbor te poučavale djecu sviranju harmonija i glazbi. Djelovale su i u Tavankutu do 1998. godine, a nakon otvorenja novog samostana u Subotici 1986. sestre su u njemu otvorile dom za starije i bolesne gospođe. Pokrenule su mnoge inicijative u župi: župne tribine, molitvenu zajednicu Dominik, sudjelovanje dječjeg zbora na Zlatnoj harfi, sudjelovanje mješovitog zbora na različitim događanjima i smotrama, izlete djece, hodočašća odraslih. U ime Samostana nagradu je primila s. Nada Ivanković.
U ime svih nagrađenih, Vijeću Katoličkog društva Ivan Antunović zahvalio se prof. dr. Josip Ivanović, među ostalim sljedećim riječima:
„Čovjek u životu radi, radi, radi. Nekada to netko primijeti i bude ovakav epilog kao što je večeras. Zato mene sada obuzimaju ambivalentni osjećaji; s jedne strane zahvalnost i sreća što sam dobio ovo lijepo priznanje, a s druge strane malo tuga i sjeta zbog toga što ima mnogo ljudi koji rade, rade, rade, rade, više puta ću to ponoviti nego prvi put, al’ nitko to ne primjećuje. Evo među vama ovdje, ima vas barem 20 koji ste mnogo zaslužniji od mene za ovu nagradu, a niste je dobili. Tako da, ostaje nam valjda jedino ono što u Svetom pismu piše, a i vi kad uradite sve što treba, recite: ‘Sluge smo beskorisne. Učinili smo ono što smo morali’. U funkciji koju obavljam posljednjih pet godina i, ako Bog da, još dvije, sa svakom generacijom se opraštam riječima jednog književnika: ‘Ne tražim od vas da činite čuda i čudesa, al’ s pravom tražim od vas da budete dobri ljudi’. To je osnova svega".
Književnu večer svojim je nastupom glazbeno i duhovno obogatio zbor KD-a Ivan Antunović – Collegium Musicum Catholicum pod ravnanjem Miroslava Stantića, a priređivanje ovog događaja pomogli su: Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice, Grad Subotica i Hrvatski Caritas.
Izvor: Hrvatska riječ (I. Petrekanić Sič)
